6. Želje

Radi se o tome da se na najosnovnijoj razini naše materijalne stvarnosti, na razini kvantne fizike, odnosno »kvantne juhe« svih mogućih varijanti, sve čestice koje tvore naš materijalni svijet rađaju (izranjaju iz »kvantne juhe«) u paru s takozvanim antičesticama (pra-materijom). I te iste antičestice, imajući negativnu masu i noseći u sebi negativnu (po predznaku) energiju, predstavljaju fizički izraz naših želja. Dakle, sve se čestice rađaju u parovima: čestica-antičestica, što znači da sve na ovome svijetu postoji samo u paru sa željama koje tome odgovaraju. I odavde slijede dva zapanjujuća zaključka.

Prvi: sve su želje već ispunjene, drugačije jednostavno ne može biti — s gledišta kvantne fizike, u trenutku kada se rađa želja (antimaterija), u paru s njom rađa se i materija (energija) koja točno odgovara toj želji. One jednostavno ne mogu postojati jedna bez druge.

Drugi zaključak koji proizlazi iz prvoga: sve što postoji u Tvome svijetu rezultat je Tvojih i samo Tvojih želja, nitko drugi za to »nije kriv«. Problem je u tome što smo mi, ne znajući to (točnije, vjerujući u suprotno, da se sve postiže samo teškim radom), mi, ne vjerujući u tu jednostavnost, kada bi nam se pojavile neke želje, požrtvovno srljali da ih ispunimo — boreći se sa

svijetom, slamajući okolnosti, trošeći na to vrlo mnogo energije — energije koja je već stvorila sve željeno, ali smo svojim postignućarenjem oduzimali tu energiju već stvorenome, trošeći je na nepotrebna djelovanja, na borbu — na zarađivanje novca, na postavljanje ciljeva, na namjere, razradu plana i pokušaje njegova ostvarenja, organizaciju ljudi i resursa, na kontrolu i postignuća itd.

Kao rezultat toga, oduzimali smo energiju željama koje su već bile realizirane u materiji, i one su se doslovno otapale u našoj stvarnosti. Umjesto njih pojavljivalo se mnogo ispraznosti, mnogo »važnih« — a ni k čemu vodećih — poslova, ali nije bilo utjelovljenja istinske želje: energija je bila uzalud potrošena. To je pak rađalo mnoštvo proturječnih želja unutar naše svijesti. Iznova i iznova, gradeći planove i razočaravajući se u pokušajima njihova ostvarenja, nakupljali smo unutarnji umor, zamjeranja onima »koji su nam zasmetali«, krivnju zbog »vlastitih pogrešaka« kojima smo objašnjavali zašto ovoga puta nije uspjelo, sram zbog vlastite nemoći, strahove da opet neće uspjeti itd., iz čega su se rađale sasvim druge želje, nepovezane s izvornim, istinskim željama naše duše — želja da se nekome nešto dokaže, želja za opravdavanjem, želja da kaznimo Sebe, želja da nemamo kako za to ne bismo snosili odgovornost, želja za ljenčarenjem i apsolutnim neradom radi očuvanja ostataka energije, želja da se sakrijemo od svih, čak i želja za smrću kako bismo »isprali sramotu«…

I te su podsvjesne (odnosno nama neosviještene) želje ulazile u sukob sa svim našim novim pothvatima. I one su, poput antimaterije, rađale materiju koja im odgovara: pokrećući odgovarajuće scenarije u našem životu — bolesti, dugova, neispunjenih obveza, gubitka ugleda, sudskog i kaznenog progona, pritiska silom, sukoba, razračunavanja, velike količine emocionalne boli, patnje i, u konačnici, smrti, pa smo se morali boriti više ne za ispunjenje želja, nego za samo preživljavanje. I premda smo sami pokretali sve te procese u svome životu, činilo nam se da nas to neki neprijateljski i opasan svijet pokušava uništiti. I htjeli smo izboriti svoje, zaštititi, osvetiti se, uništiti »neprijatelja«, iako nikakvog neprijatelja ovdje, osim nas samih, nikada nije bilo.

Kao rezultat toga, u nama, u našoj svijesti, oblikovalo se mnoštvo proturječnih želja koje su, poput labuda, raka i štuke, vukle »kola« naše stvarnosti u različitim smjerovima.

Što činiti? Potrebno je naučiti suočavati se sa svim nakupljenim unutarnjim proturječjima i postupno očistiti svoju svijest od destruktivnih obrazaca ponašanja i donošenja odluka, podsvjesnih programa i proturječnih želja koji pokreću programe samouništenja i borbe sa samim sobom. Potrebno je uskladiti sve »rakove i štuke« s našim »labudovima«. I naučiti napokon vidjeti,

da su sve želje već ispunjene i ne zahtijevaju nikakav napor s naše strane, a djelovanja su nam potrebna samo radi stvaralaštva, a ne postignuća, jer želja za stvaralaštvom, su-stvaralaštvom jednih s drugima, to su samostalne želje naše duše koje također stvaraju pod sobom sve potrebne uvjete kako bismo se mogli očitovati kao tvorci i kao graditelji — to su također istinske želje naše duše, i upravo one zahtijevaju naše očitovanje, naša djelovanja, i tim se željama također rađa odgovarajuća energija — to je energija nadahnuća, ushićenja, stvaralačkog zanosa i impulsa duše prema sjedinjenju s istomišljenicima, su-tvorcima.

Stoga, moj prijatelju, Ti se ne moraš brinuti oko toga da, budući da su sve Tvoje želje već ispunjene, Tebi »neće preostati baš ništa za raditi«. Naprotiv, prihvativši svoje želje ispunjenima, Ti ćeš se osloboditi nužde da zarađuješ, slamaš stvarnost, kontroliraš, manipuliraš drugima i postižeš, oslobodit ćeš se — radi utjelovljenja istinskih želja Tvoje duše — za Stvaralaštvo, Ljubav i Suosjećanje Višestrane Istine — Tvoga istinskog poslanja, koje jedino i čini ljude sretnima jer odgovara našoj istinskoj prirodi — i tada ćeš moći utjeloviti svoj Najviši Potencijal — kao čovjek-tvorac, kao živi bog u tijelu, kao jedinstveno očitovanje Jednoga Boga, Jednoga Života u Tvom neponovljivom ljudskom obličju, živim primjerom utjelovljujući san o Životu Vječnom. Jer Tebi više

neće biti razloga umrijeti, budući da će želja za smrću biti Tobom iscijeljena, a želja za životom, Pravim Životom, samo će ojačati i utjeloviti se u stvarnosti Vječnoga Postojanja.

To nije nekakva bajka. To je stvarnost. Jer sve su Tvoje želje već ispunjene. Kakvim je željama stvorena Tvoja sadašnja stvarnost? Možeš li ih Ti prepoznati?