6. Želje

Stvar je u tome da se na najosnovnijem nivou naše materijalne stvarnosti, na nivou kvantne fizike, to jest „kvantne supe” svih mogućih varijanti, sve čestice koje sačinjavaju naš materijalni svijet rađaju (izranjaju iz „kvantne supe”) u paru sa takozvanim antičesticama (pra-materijom). I te iste antičestice, imajući negativnu masu i noseći u sebi negativnu (po predznaku) energiju, predstavljaju fizički izraz naših želja. Dakle, sve čestice se rađaju u parovima: čestica-antičestica, to jest sve na ovome svijetu postoji samo u paru sa željama koje tome odgovaraju. I odavde slijede dva zapanjujuća zaključka.

Prvi: sve želje su već ispunjene, drugačije jednostavno ne može biti – sa stanovišta kvantne fizike, u trenutku kada se rađa želja (antimaterija), u paru sa njom rađa se i materija (energija) koja tačno odgovara toj želji. One jednostavno ne mogu postojati jedna bez druge.

Drugi zaključak, koji proističe iz prvog: sve što postoji u Tvome svijetu – rezultat je Tvojih i samo Tvojih želja, niko drugi za to „nije kriv”. Problem je u tome što smo mi, ne znajući to (tačnije, vjerujući u suprotno, da se sve postiže samo teškim radom), mi, ne vjerujući u tu jednostavnost, kada bi se u nama pojavile neke želje, požrtvovano jurišali da ih ispunimo – boreći se sa

svijetom, savijajući okolnosti, trošeći na to veoma mnogo energije – energije koja je već stvorila sve željeno, ali smo svojim grčevitim postizanjem oduzimali tu energiju od već stvorenog, trošeći je na nepotrebne radnje, na borbu – na zarađivanje novca, na postavljanje ciljeva, na namjere, razvijanje plana i pokušaje njegove realizacije, organizaciju ljudi i resursa, na kontrolu i postignuća itd.

Kao rezultat, oduzimali smo energiju od već u materiji realizovanih želja, i one su se doslovno rastvarale u našoj stvarnosti. Umjesto njih pojavljivalo se mnogo sujete, mnogo „važnih” – a uzaludnih – poslova, ali nije bilo utjelovljenja istinske želje: energija je bila uzalud potrošena. To je, sa svoje strane, rađalo mnoštvo protivrječnih želja unutar naše svijesti. Iznova i iznova, praveći planove i razočaravajući se u pokušajima da ih realizujemo, gomilali smo unutrašnji umor, zamjeranja onima „koji su nas spriječili”, krivicu za „vlastite greške” kojima smo objašnjavali zašto ovaj put nije uspjelo, stid zbog vlastite nesposobnosti, strahove da opet neće uspjeti, itd., iz čega su se rađale sasvim druge želje, nepovezane sa prvobitnim, istinskim željama naše duše – želja da se nekome nešto dokaže, želja da se opravda, želja da kaznimo Sebe, želja da nemamo kako ne bismo za to snosili odgovornost, želja da ljenčarimo i ne radimo baš ništa, čuvajući ostatke energije, želja da se sakrijemo od svih, čak i želja da umremo kako bismo „sprali sramotu”…

I te podsvjesne (to jest nama neosviještene) želje ulazile su u sukob sa svim našim novim poduhvatima. One su takođe kao antimaterija rađale materiju koja im odgovara: pokrećući odgovarajuće scenarije u našem životu – bolesti, dugove, neispunjene obaveze, gubitak ugleda, sudski i krivični progon, pritisak sile, konflikte, obračune, veliku količinu emocionalne boli, patnje i, na kraju, smrti, te smo morali da se borimo više ne za ispunjenje želja, već za sam opstanak. I iako smo sami pokretali sve te procese u svome životu, činilo nam se da neki neprijateljski i opasni svijet pokušava da nas uništi. I željeli smo da odbranimo svoje, zaštitimo, osvetimo se, uništimo „neprijatelja”, premda nikakvog neprijatelja ovdje, osim nas samih, nikada nije bilo.

Kao rezultat, u nama, u našoj svijesti, formiralo se mnoštvo protivrječnih želja koje su, poput labuda, raka i štuke, vukle „kola” naše stvarnosti na različite strane.

Šta činiti? Potrebno je naučiti izlaziti na kraj sa svim nagomilanim unutrašnjim protivrječnostima i postepeno očistiti svoju svijest od destruktivnih obrazaca ponašanja i donošenja odluka, podsvjesnih programa i protivrječnih želja koje pokreću programe samouništenja i borbe sa samim sobom. Potrebno je uskladiti sve „rakove i štuke” sa našim „labudovima”. I naučiti, napokon, vidjeti,

da su sve želje već ispunjene, i da ne zahtijevaju nikakav napor s naše strane, a djelovanja su nam potrebna samo radi stvaralaštva, a ne radi postignuća, jer želja za stvaralaštvom, su-stvaralaštvom jednih s drugima, jesu samostalne želje naše duše, koje takođe stvaraju pod sobom sve potrebne uslove kako bismo mogli ispoljiti Sebe kao tvorci i kao stvaraoci – to su takođe istinske želje naše duše, i upravo one zahtijevaju naše ispoljavanje, naša djelovanja, i tim se željama takođe rađa odgovarajuća energija – to je energija nadahnuća, oduševljenja, stvaralačkog zanosa i impulsa duše ka sjedinjenju sa istomišljenicima, su-tvorcima.

Zato, moj prijatelju, Ti ne moraš brinuti o tome da, pošto su sve Tvoje želje već ispunjene, „nećeš imati baš ništa da radiš”. Naprotiv, prihvativši svoje želje ispunjenima, Ti ćeš se osloboditi potrebe da zarađuješ, savijaš stvarnost, kontrolišeš, manipulišeš drugima i postižeš, oslobodićeš se – za utjelovljenje istinskih želja Tvoje duše – za Stvaralaštvo, Ljubav i Saosjećanje Mnogostrane Istine – Tvoga istinskog naznačenja, koje jedino i čini nas sretnima, jer odgovara našoj istinskoj prirodi – i tada ćeš moći utjeloviti svoj Najviši Potencijal – kao čovjek-tvorac, kao živi bog u tijelu, kao jedinstveno ispoljavanje Jedinog Boga, Jedinog Života u Tvom neponovljivom ljudskom obliku, živim primjerom utjelovljujući san o Životu Vječnom. Jer Ti više

nećeš imati razloga da umireš, budući da će želja za smrću biti Tobom iscijeljena, a želja za životom, Istinskim Životom, samo će ojačati i utjeloviti se u stvarnosti Vječnog Postojanja.

Ovo nije neka bajka. Ovo je stvarnost. Jer sve Tvoje želje već su ispunjene. Kakvim je željama stvorena Tvoja sadašnja stvarnost? Možeš li ih Ti prepoznati?