3. Sreća, svijest i stvarnost

F. M. Dostojevski je pisao: »Čovjek je nesretan samo zato što ne zna da je sretan. A čim sazna da je sretan, odmah, istoga trena, postat će sretan. U tome je sve. Sve…«. Mi se slažemo s tom tvrdnjom. U našoj slici svijeta (a ona je potkrijepljena – kako znanstveno, tako i svakodnevnom praksom) svaki čovjek već ima ono što istinski želi (iako to možda ne zna), i u njegovu se svijetu događa ono u što on Istinski Vjeruje (vjeruje toliko da je spreman staviti na kocku ono najvrjednije za sebe: novac, život, slobodu).

U najširem smislu – Tvoja stvarnost, sav Tvoj materijalni svijet (Tvoje zdravlje, Tvoje financije, Tvoji odnosi, sve što imaš i nemaš, sve okolnosti Tvoga života, svi događaji i međudjelovanja s drugim ljudima i sa svijetom) – ukratko, cjelokupna Tvoja stvarnost u potpunosti je stvorena Tvojom sviješću. I to nije priča o tome da je »misao materijalna« i da »treba misliti pozitivno«. Misao je, dakako, važna. No struktura Tvoje svijesti mnogo je veća od samih misli. Pogledajmo »zdanje« Tvoje svijesti malo podrobnije, ali bez ulaženja u suvišne detalje.

Uvjetno možemo izdvojiti četiri »kata« naše svijesti: Vjeru, želje, osjećaje i misli. Upravo ono čime su ti katovi ispunjeni određuje kako živimo – doslovno stvara cjelokupnu našu stvarnost. No najčešće

mi toga nismo ni svjesni, čini nam se da je sve onako kako jest, neovisno o našoj svijesti, i da možemo samo proučavati taj složeni svijet koji postoji odvojeno od nas, prilagođavati mu se ili se boriti protiv njega. Ali to je daleko od istine. Točnije, to je tek jedna od mogućih varijanti vjerovanja, koja stvara njoj odgovarajuću zbilju i gradi sve odnose čovjeka sa svijetom. No mogu postojati i druga, i ona rađaju sasvim drukčiju stvarnost.

Zapravo, u ovom kratkom Vodiču kroz život želimo Ti pružiti viziju koja Te vraća u položaj Stvoritelja vlastite stvarnosti – položaj koji čovjeku izvorno pripada, no kojega se nesvjesno odričemo, prihvaćajući tuđa uvjerenja i vjerovanja, prebacujući odgovornost na vanjske sile (na druge ljude, vlasti, vođe, okolnosti, na Boga…), a često i obrnuto, preuzimajući odgovornost za druge (u biti, jednake takve stvoritelje) na Sebe, i upravo nas to prenošenje odgovornosti tjera na patnju i priječi nam da vidimo svoju sreću, da uvidimo kako sve to sami stvaramo u svom životu, okrivljujući za svoje neuspjehe nekoga izvana, strahujući od vanjskih opasnosti i prijetnji (koje sami stvaramo), vrijeđajući se, gnjeveći se, zavideći, ljuteći se... ili pak osjećajući krivnju jer ne možemo usrećiti druge ljude.

I upravo nas to tjera da se na sve načine dovijamo, da lažemo – drugima i samima sebi, pokušavajući zaraditi malo

više novca, zadobiti malo više moći i nadmoći nad drugim ljudima. Iza svega toga stoji jednostavno prenošenje odgovornosti. Pa čak i kada dobijemo sve to – novac, moć, uspjeh – ne postajemo sretniji, jer nas strahovi i zavist neizbježno gone na sljedeću razinu – sljedeću razinu novca, moći, »uspjeha«.

Dovoljno je promijeniti svoja vjerovanja, iz korijena preobraziti svoj pogled na svijet, prihvatiti odgovornost na Sebe kao Stvoritelj vlastitoga svijeta i vratiti odgovornost ostalim stvoriteljima za njihovu stvarnost, pa da se sve u trenu promijeni – otkrit ćeš da si već sretan, jer Ti sam stvaraš sve u svome svijetu i nema nikoga drugog tko bi za to bio odgovoran. I Ti to stvaraš s razlogom, iz nekog razloga to želiš i u to Vjeruješ. Upravo je zato sve tako. Jednostavno nisi bio svjestan kako, čime i zašto to stvaraš, i upravo Te ta nesvjesnost činila nesretnim. No postoji prilika da se sve ispravi – vraćanjem Sebi odgovornosti za svoj život i svoju stvarnost, ali ne na razini riječi i djela, poput: »rečeno – učinjeno« ili »treba odgovarati za svoje postupke«, već na razini same svijesti: Tvojih vjerovanja, uvjerenja, podsvjesnih želja, osjećaja i misli.

Tvoja stvarnost i jest izravan i očit izraz onoga čime je ispunjena Tvoja svijest.

Želiš li saznati čime je ispunjena Tvoja svijest – pogledaj u zrcalo svoje stvarnosti. Sve što ondje vidiš – dobro i ne baš dobro, ugodno i odbojno, nadahnjujuće i zastrašujuće – sve si to Ti. I ako Ti se nešto u tom zrcalu ne sviđa, ispraviti to možeš samo Ti. Kako Ti se sviđa takav obrat? Jesi li spreman za takvu pustolovinu? Jer ako to prihvatiš, više nećeš imati mogućnost prebaciti odgovornost na nekoga drugoga. Predstoji velik i mukotrpan rad na upoznavanju Sebe, istraživanju dubina vlastite svijesti. Ali to je ujedno i najzanimljiviji i najplodonosniji rad u cijelome svemiru, u svim svemirima. Upoznati Sebe.

Upoznati Sebe, a ne prepravljati Se. Ja vidim u Tebi savršeno biće. Savršeno Božansko biće koje ne čini pogreške, i zato nema što prepravljati, jer to biće jednostavno uči upravljati svojim tijelom, svojim Velikim Tijelom. Tijelom svoje stvarnosti. Uči spoznajući Sebe, svoju snagu, svoje bezgranične mogućnosti Stvoritelja.

Kada vidite kako malo dijete uči hodati i općenito upravljati svojim tijelom, svojim rukama, pokušavajući dohvatiti igračku koja mu se svidjela ili ukusnu hranu, i kada u tome ne uspijeva, vidite li u njemu manje savršenstva? Krivite li ga zbog toga? Ili vas nadahnjuje to što, prolazeći kroz određene – nužne – teškoće u procesu učenja, ono ne odustaje i nastavlja činiti sve nove i nove pokušaje kako bi ovladalo tom vještinom. A zatim usvaja sve

složenije i složenije vještine. Ako sada čitaš ovaj tekst, čini se da je u svoje vrijeme to i Tebi pošlo za rukom.

Mi vidimo Tebe, Čovječe koji ovladavaš vještinama svjesnog stvaranja svoje stvarnosti, kao jednako takvo savršeno dijete koje ne posustaje pred mogućim »neuspjesima«, nego iznova i iznova pokušava naučiti. I upravo Ti u tome pomažemo cijelo ovo vrijeme, tijekom čitavoga Tvoga života, i spremni smo Ti u tome pomagati i dalje, strpljivo promatrajući Tvoj napredak.

No jesi li Ti sam spreman započeti taj put? Jesi li spreman? Onda je Igra počela. Ne traži od Sebe odmah previše. Pokušaj zasad osvijestiti u što sada Vjeruješ (gledajući u zrcalo svoje stvarnosti), koga obično kriviš za neuspjehe, za koga preuzimaš odgovornost na svoja leđa, kome duguješ i tko duguje Tebi... Kakvom si se mrežom međusobnih obveza i dugova uspio obaviti na svome životnom putu? Što time dobivaš? Čini li Te to sretnim? Znaj: sve to nije »objektivno« niti je »nemoguće drukčije«. To Te samo Tvoja vjerovanja i uvjerenja tjeraju na donošenje takvih odluka i na takvo postupanje. To nije ni loše ni dobro. Ti jednostavno u to Vjeruješ.