3. Sreća, svijest i stvarnost

F. M. Dostojevski je pisao: „Čovjek je nesretan samo zato što ne zna da je sretan. A čim sazna da je sretan, odmah, istog tog trenutka, postat će sretan. U tome je sve. Sve...“. Mi se slažemo s ovom tvrdnjom. U našoj slici svijeta (a ona je potkrijepljena – kako naučno, tako i svakodnevnom praksom) svaki čovjek već ima ono što istinski želi (ali to možda ne zna), i u njegovom svijetu se događa ono u šta on Zaista Vjeruje (vjeruje toliko da je spreman na to staviti ono najvrjednije za njega: novac, život, slobodu).

U najširem smislu – Tvoja stvarnost, sav Tvoj materijalni svijet (Tvoje zdravlje, Tvoje finansije, Tvoji odnosi, sve što imaš i nemaš, sve okolnosti Tvog života, svi događaji i interakcije s drugim ljudima i sa svijetom) – uopće, sva Tvoja stvarnost u cjelini stvorena je Tvojom sviješću. I to nije o tome da je „misao materijalna“ i da „treba misliti pozitivno“. Misao je, naravno, važna. Ali struktura Tvoje svijesti mnogo je veća od samih misli. Pogledajmo „zdanje“ Tvoje svijesti malo detaljnije, ali ne ulazeći u pojedinosti.

Uslovno se mogu izdvojiti četiri „sprata“ naše svijesti: Vjera, želje, osjećanja i misli. Upravo ono čime su ispunjeni ovi spratovi i određuje kako živimo – doslovno stvara svu našu stvarnost. Ali najčešće

mi to čak i ne osvještavamo, čini nam se da je sve onako kako jeste, nezavisno od naše svijesti, i da možemo samo proučavati taj složeni svijet koji postoji odvojeno od nas, prilagođavati mu se ili boriti se protiv njega. Ali to je daleko od istine. Tačnije, to je samo jedna od mogućih varijanti vjerovanja koja stvara njoj odgovarajuću stvarnost i gradi sve odnose čovjeka sa svijetom. Ali mogu postojati i druge, i one rađaju sasvim drugačiju stvarnost.

Zapravo, u ovom kratkom Vodiču za život, želimo Ti dati viziju koja Te vraća u poziciju Stvoritelja vlastite stvarnosti – koja čovjeku izvorno i pripada, ali je se mi nesvjesno odričemo, usvajajući druga uvjerenja i vjerovanja, prebacujući odgovornost na vanjske sile (na druge ljude, na vlasti, na rukovodioce, na okolnosti, na Boga...), a često i obrnuto, preuzimajući odgovornost za druge (u suštini, iste takve stvoritelje) na Sebe, i upravo nas taj prenos odgovornosti tjera da patimo i ne vidimo svoju sreću, da ne vidimo da sve to sami stvaramo u svom životu, kriveći za naše neuspjehe nekoga izvana, strahujući od vanjskih opasnosti i prijetnji (koje sami i stvaramo), vrijeđajući se, nervirajući se, zavideći, ljuteći se... ili obrnuto, osjećajući krivicu zato što ne možemo učiniti sretnima druge ljude.

I upravo nas to tjera da se na sve načine dovijamo, da lažemo – drugima i samima Sebi, pokušavajući zaraditi malo

više novca, dobiti malo više moći i nadmoći nad drugim ljudima. Iza svega toga stoji jednostavno prenos odgovornosti. Pa čak i dobijajući sve to – novac, moć, uspjeh – mi ne postajemo sretniji, jer nas strahovi i zavist neizbježno gone na sljedeći nivo – sljedeći nivo novca, moći, „uspjeha“.

Dovoljno je promijeniti svoja vjerovanja, iz korijena promijeniti svoj pogled na svijet, preuzeti odgovornost na Sebe kao Stvoritelj svoga svijeta, i vratiti odgovornost ostalim stvoriteljima za njihovu stvarnost, pa da se sve istog trena promijeni – otkrit ćeš da si već sretan, jer Ti sam stvaraš sve u svom svijetu, nema nikog drugog ko je za to odgovoran. I Ti to stvaraš iz nekog razloga, Ti to iz nekog razloga želiš i Ti Vjeruješ u to. Upravo zato je sve tako. Jednostavno nisi bio svjestan kako, čime i radi čega to stvaraš, i upravo Te je ta nesvjesnost činila nesretnim. Ali postoji šansa da se sve popravi – vraćanjem Sebi odgovornosti za svoj život i svoju stvarnost, ali ne na nivou riječi i djela, tipa: „čovjek rekao – čovjek učinio“ ili „treba odgovarati za svoje postupke“, već na nivou same svijesti: Tvojih vjerovanja, uvjerenja, podsvjesnih želja, osjećanja i misli.

Tvoja stvarnost i jeste direktan i očit izraz onoga čime je ispunjena Tvoja svijest.

Želiš li saznati čime je ispunjena Tvoja svijest – pogledaj u ogledalo Tvoje stvarnosti. Sve što tamo vidiš – dobro i ne baš dobro, prijatno i odbojno, nadahnjujuće i zastrašujuće – sve si to Ti. I ako Ti se nešto u tom ogledalu ne sviđa, to možeš ispraviti samo Ti. Kako Ti se čini ovakav preokret? Jesi li spreman za takvu avanturu? Jer ako to prihvatiš, više nećeš imati mogućnost prebaciti odgovornost na nekog drugog. Predstoji veliki i mukotrpni rad na upoznavanju Sebe, istraživanju dubina svoje svijesti. Ali to je i najzanimljiviji i najblagodatniji rad u čitavom svemiru, u svim svemirima. Spoznati Sebe.

Spoznati Sebe, a ne prepravljati Sebe. Ja u Tebi vidim savršeno biće. Savršeno Božansko biće koje ne pravi greške, i zato nema šta prepravljati, jer to biće samo uči upravljati svojim tijelom, svojim Velikim Tijelom. Tijelom svoje stvarnosti. Uči, spoznajući Sebe, svoju snagu, svoje bezgranične mogućnosti Stvoritelja.

Kada vidite kako malo dijete uči hodati i općenito upravljati svojim tijelom, svojim rukama, pokušavajući dohvatiti igračku koja mu se dopala ili ukusnu hranu, i kada mu to ne polazi za rukom, vidite li u njemu manje savršenstva? Krivite li ga zbog toga? Ili se nadahnjujete time što, prolazeći kroz određene – neophodne – teškoće u fazi učenja, ono ne odustaje i nastavlja činiti sve nove i nove pokušaje da ovlada tom vještinom. A zatim ono ovladava sve

složenijim i složenijim vještinama. Ako Ti sada čitaš ovaj tekst, onda je, čini se, u svoje vrijeme i Tebi to uspjelo.

Mi Tebe, Čovječe, koji savladavaš vještine svjesnog stvaranja svoje stvarnosti, vidimo kao isto takvo savršeno dijete koje ne posustaje pred mogućim „neuspjesima“, već iznova i iznova pokušava naučiti. I upravo u tome Ti Mi pomažemo sve ovo vrijeme, tokom čitavog Tvog života, i Mi smo spremni da Ti u tome pomažemo i dalje, strpljivo posmatrajući Tvoj napredak.

Ali jesi li Ti sam spreman započeti ovaj put? Spreman? Onda je Igra počela. Ne traži od Sebe odmah previše. Pokušaj za sada osvijestiti u šta sada Vjeruješ (gledajući u ogledalo svoje stvarnosti), koga obično kriviš za neuspjehe, za koga tovariš odgovornost na svoja leđa, kome Ti duguješ i ko duguje Tebi... Kakvim si se sistemom međusobnih obaveza i dugova uspio opteretiti na svom životnom putu? Šta dobijaš time? Čini li Te to sretnim? Znaj: sve to nije „objektivno“ i „drugačije se ne može“. To Te samo Tvoja vjerovanja i uvjerenja tjeraju da donosiš takve odluke i tako postupaš. To nije ni loše ni dobro. Ti jednostavno Vjeruješ u to.