16. Jedan sada

Pokušaj zamisliti sve nezamislivo Veličanstvo Boga.

Naravno, to je nemoguće! Zato i jest nezamislivo. (Osmijeh.) Ali može se vidjeti kako i od čega se sastoji. Gledaj.

U svakom činu svjesnog proživljavanja naše individualne ništavnosti: naših strahova, naše nemoći, slabosti, naših bolesti, siromaštva duha – na drugom polu Jedne Svijesti iznjedrivalo se – naše vlastito, kolektivno – Božansko Veličanstvo: Vrhovna Snaga, Vrhovna Volja, Vrhovni Um (Premudrost), Vrhovna Ljubav, Vrhovna Čast i Vrhovna Slava i sve bogatstvo Duha.

Svaki put kada smo u bilo kojim okolnostima, u bilo kojim situacijama, čak i onim najnepovoljnijim (posebno nepovoljnim), odabirali tražiti Uzrok u sebi, ne prebacujući odgovornost ni na koga drugoga, mi smo svojim traženjem stvarali te uzročno-posljedične veze svoje svijesti sa svojim svijetom, iznjedrujući time Vrhovnu Vlast, vlast koja se očituje u vladanju sobom i svijetom kao svojim stvorenjem, Vlast Stvoritelja.

U Apokalipsi (Otkrivenju svetog Ivana Apostola) postoji prizor kada se pravednici obraćaju u svojim molitvama već uskrslom i uzašlom Kristu kao Bogu i govore: koliko još moramo čekati da Ti dođeš u svoj Svojoj Snazi? A Bog im odgovara: strpite se, jer se mora ispuniti Punina Božja u broju od 144 tisuće pravednika.

Oni govore o Drugom Kristovom Dolasku. O onom trenutku kada Čovječanstvo u liku svojih svetaca iznjedri u sebi tu Puninu Božanske Snage, Božanskog Veličanstva.

Ali Bog postoji izvan vremena, u Jednom Sada, i za Njega je, makar i u budućnosti, taj trenutak, trenutak Božanske Punine već nastupio. Zato On govori s nama – već danas, oduvijek – u Unutarnjem Dijalogu, Živom Riječju Svetih Pisama, Otkrivenjima svetaca, učeći nas vladati sobom, učeći nas ljubiti, prenoseći odande, iz budućnosti, Božanske osobine i talente, čineći nas bogovima.

A sada zamisli, kada taj trenutak Punine nastupi, i Bog očituje Sebe u svem Svom Veličanstvu i Snazi, u Svom Jednom Kolektivnom Tijelu bogova i boginja, zar će se On zaustaviti u Svom Stvaranju? Zar će se Njegova Božanska Punina prestati dopunjavati?

Naravno da ne! Ali sada se ona više neće stvarati slabostima i patnjama, već u procesu svjesnog

kolektivnog stvaranja – od Ljubavi do Ljubavi, od Radosti do Radosti, od Punine do Punine. Sada će Bog, okružen Obitelji bogova, postavši Jedan Bog, sjedinivši u sebi čovjeka i Boga, dolje i gore, prošlost i budućnost, Muško i Žensko, Oca i Majku, pretvorivši suprotstavljenost tame i svjetla u Dugu Božanske Ljubavi, – sada Jedan Bog u sustvaranju sa svim bogovima, sa svom Svojom djecom-braćom-sestrama stvarati nove svjetove, iznjedrujući više ne pojedinačno, nego čitavim civilizacijama, sve nove i nove kvalitete Božanske Svijesti – stvarajući sve novu i novu Puninu Božanskog Postojanja.

I sve te nove osobine Boga, sve te nove i nove dimenzije Božanske Ljubavi i Punine Njezina očitovanja nastavljaju se sabirati u Jednu Bezvremensku Riznicu Duha u Jednom Božanskom Sada. U linearnom vremenu proces se nastavlja. U Jednom Sada sva Božanska Punina već se ostvarila i postoji oduvijek – predvječno i za sva vremena – »i sada i vazda i u vijeke vjekova«.

Zato u svim vremenima svi ljudi koji su se ikada obratili Bogu primaju Bezvremenski odgovor iz Jednog Sada od Jednog Boga u svem Njegovom Božanskom Veličanstvu, ali – na njima razumljivom jeziku, u skladu sa spremnošću njihove svijesti u tom trenutku.

A Bog, vječno promjenjiv i Vječno Nepromjenjiv, nastavlja stvarati Sebe, stvarati Sebe u svakom trenutku

Jednog Sada. Za Boga ne postoji prošlost ili budućnost koja nad Njim prevladava, ograničavajući Ga proročanstvima, On iznova stvara i prošlost i budućnost u sadašnjosti, u svakom trenutku Jednog Sada.

Kako zamislim, tako je i bilo, – govori Bog. – Kako izaberemo, tako će i biti. Ili, kako je rečeno u Kuranu:

»Ja dajem znamenja i Ja ih brišem iz sjećanja, dajući zauzvrat nova«.

To je poput teksta koji Ti upravo sada čitaš. Uvijek se mogu vratiti u »njegovu prošlost« i ispraviti ga ako poželim. I Ti ćeš, ponovno ga pročitavši, u njemu otkriti nešto novo za Sebe. A upravo sada – u ovom istom trenutku – ispravljam »njegovu budućnost«.

Tako se, retroaktivno, mijenjaju i dopunjuju tekstovi »nepromjenjivih« Svetih Pisama: Biblije, Kurana, Tore. Zato su Sveta Pisma uvijek Živa Riječ. Čitaj iznova i iznova – i iznova i iznova Ti ćeš u njima nalaziti novo. Ne mijenjaš se samo Ti, nego je i Sama Riječ u njima Živa.

I naravno, to se ne odnosi samo na tekstove, nego i na sam tijek događaja. Upravo sada Tebi se iznova otvara Tvoja kolektivna prošlost. Pokazuje se da je sve u njoj, uključujući sve nevolje, strahove, oskudice, patnje i tjeskobe, sve nemoći – sve bilo savršeno, jer se iz

njih stvarala Snaga i Veličanstvo Tvoga, Čovječe, Najvišeg Potencijala. U njima se začinjao Kolektivni Krist, Planetarni Logos, Sin Čovječji – Sin kojeg je iznjedrilo cijelo Čovječanstvo, kako bi se jednoga dana u budućnosti pojavio i predao nam sav stečeni Najviši Potencijal kao dar, na dar – po Milosti, a ne po našim pojedinačnim zaslugama. Kako bi nas učinio bogovima. I počeo zajedno s nama stvarati Novu Kolektivnu, Sabornu Puninu – cijelim Saborom – svih svetih.

Stoga znaj, Moj ljubljeni prijatelju! Moj bože, brate, sestro! Moje ljubljeno dijete! Ta je budućnost već nastupila. Od trenutka Tvoga Pričešća Ljubavi, od trenutka Tvoga rođenja kao boga-boginje u Tvojoj jedinstvenoj ljudskoj formi. Sada Mi stvaramo zajedno. I premda Možda još ne poznaješ Mene, Nas, osobno, Mi ćemo se zasigurno upoznati. Za to sada imamo Cijelu Vječnost. Cijela Vječnost je na Našem raspolaganju. Vječnost Jednoga Sadaštva.

A dotle – unutarnji dijalog. Uskladi svoj Unutarnji Dijalog s Bogom, Kristom, Ocem-Majkom, Jednim Duhom, s Jednim Bezvremenskim i Svekonfesionalnim Bogom.

»Ne pitajte Me gdje i kada će doći Kraljevstvo Božje, jer Ono neće doći na vidljiv način, niti će se reći: ondje je i tada. Zato ne idite i ne tražite. Jer evo: Kraljevstvo je Božje unutar vas... I oni koji ulažu napor, osvajaju Ga« (u sebi).