16. Jedan sada

Pokušaj zamisliti sve nezamislivo Veličanstvo Boga.

Naravno, to je nemoguće! Zato i jeste nezamislivo. (Osmijeh.) Ali može se vidjeti kako i od čega nastaje. Gledaj.

U svakom činu svjesnog proživljavanja naše individualne ništavnosti: naših strahova, naše nemoći, slabosti, naših bolesti, siromaštva duha – na drugom polu Jedinstvene Svijesti začinjalo se i rađalo – naše vlastito, kolektivno – Božansko Veličanstvo: Vrhovna Sila, Vrhovna Volja, Vrhovni Um (Premudrost), Vrhovna Ljubav, Vrhovna Čast i Vrhovna Slava i sve bogatstvo Duha.

Svaki put kada smo u svim okolnostima, u svim situacijama, čak i onim najnepovoljnijim (naročito nepovoljnim), birali tražiti Uzrok u sebi, ne prebacujući odgovornost ni na koga drugog, mi smo svojim traganjem stvarali te uzročno-posljedične veze svoje svijesti sa svojim svijetom, iznjedrujući time Vrhovnu Vlast, vlast koja se izražava u vladanju sobom i svijetom kao svojom kreacijom, Vlast Tvorca.

U Apokalipsi (Otkrivenju Ivana Bogoslova) postoji epizoda kada se pravednici u svojim molitvama obraćaju već vaskrslom i uznesenom Hristu kao Bogu i govore: koliko još moramo čekati da Ti dođeš u svoj Svojoj Sili? I Bog im odgovara: strpite se, jer se mora ispuniti Punina Božija u broju od 144 hiljade pravednika.

Oni govore o Drugom Hristovom Dolasku. O onom trenutku kada Čovječanstvo, u licu svojih svetaca, iznjedri u sebi tu Puninu Božanske Sile, Božanskog Veličanstva.

Ali Bog postoji izvan vremena, u Jedinstvenom Sada, i za Njega je, makar i u budućnosti, taj trenutak, trenutak Božanske Punine već nastupio. Zato On razgovara s nama – već danas, uvijek – u Unutrašnjem Dijalogu, Živom Riječju Svetih Spisa, Otkrivenjima svetaca, učeći nas vladati sobom, učeći nas voljeti, prenoseći odande, iz budućnosti, Božanske osobine i talente, čineći nas bogovima.

A sada zamisli, kada taj trenutak Punine nastupi, i Bog objavi Sebe u svem Svom Veličanstvu i Sili, u Svom Jedinstvenom Kolektivnom Tijelu bogova i boginja, zar će se On zaustaviti u Svom Stvaranju? Zar će se Njegova Božanska Punina prestati dopunjavati?

Naravno da ne! Ali sada se ona više neće stvarati nemoćima i patnjama, već u procesu svjesnog

kolektivnog stvaranja – od Ljubavi ka Ljubavi, od Radosti ka Radosti, od Punine ka Punini. Sada će Bog, okružen Porodicom bogova, postavši Jedinstveni Bog, sjedinivši u sebi čovjeka i Boga, dno i vrh, prošlost i budućnost, Muško i Žensko, Oca i Majku, pretvorivši suprotstavljenost tame i svjetlosti u Dugu Božanske Ljubavi, – sada Jedinstveni Bog u sustvaralaštvu sa svim bogovima, sa svom Svojom djecom-braćom-sestrama stvarati nove svjetove, iznjedrujući više ne pojedinačno, već čitavim civilizacijama, sve nove i nove kvalitete Božanske Svijesti – stvarajući sve novu i novu Puninu Božanskog Postojanja.

I sve te nove osobine Boga, sva ta nova i nova lica Božanske Ljubavi i Punine Njenog ispoljavanja nastavljaju se sabirati u Jedinstvenu Bezvremenu Riznicu Duha u Jedinstvenom Božanskom Sada. U linearnom vremenu proces se nastavlja. U Jedinstvenom Sada sva Božanska Punina se već ostvarila i postoji oduvijek – predvječno i za sva vremena – «i sada i vazda i u vijeke vjekova».

Zato u sva vremena, svi ljudi koji su se ikada obratili Bogu, primaju Bezvremeni odgovor iz Jedinstvenog Sada od Jedinstvenog Boga u svem Njegovom Božanskom Veličanstvu, ali – na njima razumljivom jeziku, u skladu sa spremnošću njihove svijesti u tom trenutku.

A Bog, vječno promjenjiv i Vječno Nepromjenjiv, nastavlja stvarati Sebe, stvarati Sebe u svakom trenutku

Jedinstvenog Sada. Za Boga ne postoje prošlost ili budućnost koje Mu gospodare, ograničavajući Ga proročanstvima, On ponovo stvara i prošlost i budućnost u sadašnjosti, u svakom trenutku Jedinstvenog Sada.

Kako smislim, tako je i bilo, – govori Bog. – Kako izaberemo, tako će i biti. Ili, kako je rečeno u Kur'anu:

«Ja dajem znamenja, i Ja ih brišem iz sjećanja, dajući zauzvrat nova».

To je kao tekst koji upravo sada čitaš. Uvijek se mogu vratiti u „njegovu prošlost“ i ispraviti ga, ako to poželim. I Ti, pročitavši ga ponovo, pronaći ćeš u njemu nešto novo za Sebe. A upravo sada – u ovom samom trenutku – ispravljam „njegovu budućnost“.

Tako se, retroaktivno, mijenjaju i dopunjuju tekstovi „nepromjenjivih“ Svetih Spisa: Biblije, Kur'ana, Tore. Zato su Sveta Pisma uvijek Živa Riječ. Čitaj iznova i iznova – i iznova i iznova ćeš u njima pronalaziti novo. Ne mijenjaš se samo Ti, već je i Sama Riječ u njima Živa.

I naravno, to se ne odnosi samo na tekstove, već i na sam tok događaja. Upravo sada ti se iznova otkriva tvoja kolektivna prošlost. Ispostavlja se da je sve u njoj, uključujući sve nevolje, strahove, lišavanja, patnje i strepnje, sve nemoći – sve bilo savršeno, jer se iz

njih stvarala Sila i Veličanstvo Tvog, Čovječe, Najvišeg Potencijala. U njima se iznjedrivao Kolektivni Hrist, Planetarni Logos, Sin Čovječiji – Sin koga je iznjedrilo čitavo Čovječanstvo, kako bi se jednog dana u budućnosti pojavio i predao nam sav prikupljeni Najviši Potencijal kao dar, na dar – po Milosti, a ne po našim pojedinačnim zaslugama. Kako bi nas učinio bogovima. I započeo zajedno s nama stvarati Novu Kolektivnu, Sabornu Puninu – svim Saborom – svih svetaca.

I zato znaj, Moj ljubljeni prijatelju! Moj bože, brate, sestro! Moje ljubljeno dijete! Ta budućnost je već nastupila. Od trenutka tvog Pričešća Ljubavi, od trenutka tvog rođenja kao boga-boginje u tvojoj jedinstvenoj ljudskoj formi. Sada Mi stvaramo zajedno. I mada Me, možda, još ne poznaješ Lično, ne poznaješ Nas, Mi ćemo se sigurno upoznati. Za to sada imamo Svu Vječnost. Sva Vječnost je na Našem raspolaganju. Vječnost Jedinstvene Sadašnjosti.

A do tada – unutrašnji dijalog. Uskladi svoj Unutrašnji Dijalog s Bogom, Hristom, Ocem-Majkom, Jedinstvenim Duhom, s Jedinstvenim Bezvremenim i Svekonfesionalnim Bogom.

«Ne pitajte Me gdje i kada će doći Carstvo Božije, jer Ono neće doći vidljivo, i neće se reći: ondje je ili tada je. Zato ne idite i ne tražite. Jer evo: Carstvo Božije je unutar vas... I oni koji ulažu trud, osvajaju Ga» (u sebi).