44. Ad-Dukhaan

1Hā Mīm

2Tako Mi Knjige jasne

3Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo –

4u kojoj se svaki mudri posao riješi

5po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike

6kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna –

7Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih – ako čvrsto vjerujete

8drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje – Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka davnih

9Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se

10zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim

11koji će ljude prekriti. "Ovo je neizdržljiva patnja

12Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati

13A kako će oni pouku primiti, a već im je došao istiniti Poslanik

14od koga oni glave okreću i govore: "Poučeni – umno poremećeni

15Mi ćemo patnju malo-pomalo otklanjati i vi ćete se, sigurno, u mnogobožačku vjeru vratiti

16ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti

17Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik

18Ispunite prema meni ono što ste dužni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani

19i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni

20i ja se utječem i svome i vašem Gospodaru da me na kamenujete

21a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite

22I on pozva u pomoć Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod nevjernički!" –

23Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći

24i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti

25I koliko ostaviše bašča i izvora

26i njiva zasijanih i dvorova divnih

27i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –

28tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –

29ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili

30a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili

31od faraona – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili –

32i znajući kakvi su, između savremenika smo ih odabrali

33i neka znamenja puna očite blagosti smo im dali

34A ovi, doista, govore

35Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni

36pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite

37Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? – njih smo uništili jer su nevjernici bili

38Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali

39Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna

40Dan sudnji će svima njima rok određeni biti

41Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti i kada sami sebi neće moći pomoći

42moći će samo oni kojima se Allah smiluje, jer – On je, uistinu, silan i milostiv

43Drvo Zekkum

44biće hrana grješniku

45u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti

46kao što voda kada ključa vri

47Ščepajte ga i usred ognja odvucite

48a zatim mu, za kaznu, na glavu ključalu vodu izljevajte

49Okušaj, ta ti si, uistinu, 'moćni' i 'poštovani

50ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali

51A oni koji su se Allaha bojali, oni će na sigurnu mjestu biti

52usred bašča i izvora

53u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima

54Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti

55U njima će moći sigurno koju hoće vrstu voća tražiti

56u njima, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u ognju sačuvati

57blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki

58A Kur'an smo učinili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili

59zato čekaj, i oni će čekati