38. Saad

1Sād. Tako Mi Kur'ana slavnog

2doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju

3Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno

4Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažov

5Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno

6I onī ugledni između njih krenuše: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovim se, uistinu, nešto veliko hoće

7Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž

8zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili

9Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog

10Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu

11Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena

12I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali

13i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili

14svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili

15A i ovi ne čekaju do jedan zvuk Roga koji neće biti potrebno ponoviti

16i govore: "Gospodaru naš, požuri, kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati

17Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao

18Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane

19a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali

20I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje

21A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli

22kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" – rekli su – "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi

23Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: 'Daj ti nju meni!' – i u prepirci me pobijedi

24Učinio ti je, doista, krivo!" – reče Davud – "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se

25I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka

26O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati

27Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri

28Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima

29Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili

30Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao

31Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali

32on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" – i oni se izgubiše iz vida

33Vratite mi ih!" – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima

34Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio

35Gospodaru moj" – rekao je – "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ

36I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –

37i šejtani, sve graditelji i gnjurci

38i drugi u bukagije okovani

39Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati

40On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište

41I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva

42Udari nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!" –

43i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti –

44I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!" Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao

45I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih

46Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet

47i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi

48I sjeti se Ismaila i Eljese'a i Zulkifla, svi su oni bili dobri

49Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište

50edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene

51u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti

52Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati

53To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati

54to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati

55Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište

56Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje

57Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu

58i druge slične ovima muke, mnogostruke

59Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!" – "Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti

60Vama ne bilo prostrano!" – reći će oni – "vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta

61Gospodaru naš" – reći će – "udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili

62I govoriće: "Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali

63i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili

64Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati

65Reci: "Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog

66Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, Onoga koji prašta

67Reci: "Ovo je vijest velika

68a vi od nje glave okrećete

69Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali –

70meni se objavljuje samo da jasno opominjem" –

71i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriću čovjeka od ilovače

72pa kad mu savršen oblik dam u život u nj udahnem, vi mu se poklonite

73meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili

74osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik

75O Iblisu!" – rekao je On – "šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen

76Bolji sam od njega" – rekao je on – "mene si stvorio od vatre a njega od ilovače

77E, izlazi onda iz Dženneta!" – reče On – "proklet da si

78Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti

79Gospodaru moj" – reče on – "daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti

80Dajem ti" – reče On –

81do Dana već određenog

82E tako mi dostojanstva Tvoga" – reče – "sigurno ću ih sve na stranputicu navesti

83osim Tvojih među njima robova iskrenih

84Istinom se kunem i istinu govorim" – reče Allah –

85sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti

86Reci: "Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen

87Kur'an je doista svijetu cijelome opomena! –

88i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku