20. Taa-Haa

1Tā Hā

2Ne objavljujemo Kur'an da se mučiš

3već da bude pouka onome koji se boji –

4objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih

5Milostivi, koji upravlja svemirom svim

6Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom

7Ako se ti glasno moliš – pa, On zna i što drugom tajno rekneš i što samo pomisliš

8Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima

9A da li je do tebe doprla vijest o Musau

10kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati

11A kad do nje dođe, neko ga zovnu: "O Musa

12Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva

13Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj

14Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio

15Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti

16I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen

17A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa

18Ovo je moj štap" – odgovori on – "kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe

19Baci ga, o Musa!" – reče On

20I on ga baci, kad on – zmija koja mili

21Uzmi je i ne boj se" – reče On – "Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije

22I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo

23da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda

24Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio

25Gospodaru moj" – reče Musa – "učini prostranim prsa moja

26i olakšaj zadatak moj

27odriješi uzao sa jezika moga

28da bi razumjeli govor moj

29i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje

30Haruna, brata mog

31osnaži me njime

32i učini drûgom u zadatku mome

33da bismo Te mnogo hvalili

34i da bismo Te mnogo spominjali

35Ti, uistinu, znaš za nas

36Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" – reče On –

37a ukazali smo ti milost Svoju još jednom

38kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe

39Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim

40Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?' – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao

41i Ja sam te za Sebe izabrao

42Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti

43idite faraonu, on se, doista, osilio

44pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao

45Gospodaru naš" – rekoše oni – "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači

46Ne bojte se!" – reče On – "Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim

47Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi

48Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene

49Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?" – upita faraon

50Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo

51A šta je sa narodima davnašnjim?" – upita on

52O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja

53On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!" – Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno

54Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju

55Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti

56I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio

57Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa?" – upitao je

58I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi

59Neka ročište bude za praznik" – reče Musa – "i nek se narod izjutra sakupi

60I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe

61Teško vama!" – reče im Musa. "Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi

62I oni se, tiho šapćući, stadoše o svome poslu između sebe raspravljati

63Ova dvojica su čarobnjaci" – rekoše jedni drugima – "hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu

64zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta želi

65O Musa" – rekoše oni – "hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti

66Bacite vi!" – reče on – i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću

67i Musa u sebi osjeti zebnju

68Ne boj se!" – rekosmo Mi – "ti ćeš, doista, pobijediti

69Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti

70I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara

71Vi ste mu povjerovali" – viknu faraon – "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji

72Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" – odgovoriše oni – "pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu

73Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije

74Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti

75a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni

76edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili

77I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti

78A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili

79faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Pravi put izveo

80O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali

81Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je

82Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje

83A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa

84Evo ide za mnom" – odgovori on – "a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan

85Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli" – reče On – "njega je zaveo Samirija

86I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. "O narode moj" – reče – "zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali

87Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje" – odgovoriše. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija

88pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mûčē, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio

89Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti

90A njima je Harun još prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje

91Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa" – odgovorili su oni

92O Harune" – povika Musa – "šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali

93da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao

94O sine majke moje" – reče Harun – "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao

95A šta si to ti htio, o Samirija?" – upita Musa

96Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli" – odgovori on – "pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao

97E onda se gubi!" – reče Musa – "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Neka me niko ne dotiče!', a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog 'boga' kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti

98Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna

99I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur'an

100Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti

101vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti

102na Dan kada će se u Rog puhnuti. Toga dana ćemo nevjernike modre sakupiti

103i jedan drugom će tiho govoriti: "Niste ostali više od deset dana

104Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: "Ostali ste samo dan jedan

105A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti

106a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti

107ni udubinā ni uzvisinā na Zemlji nećeš vidjeti

108Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti

109Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori

110On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti

111Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti

112a onaj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti

113I eto tako, Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio

114Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi

115A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio

116A kad smo melekima rekli: "Sedždu učinite Ademu!" – svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio

117O Ademe" – rekli smo – "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš

118U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti

119u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti

120Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati

121I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo

122Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio

123Izlazite iz njega svi" – reče On – "jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti

124A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti

125Gospodaru moj" – reći će – "zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao

126Evo zašto" – reći će On: "Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen

127I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna

128Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne

129I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna

130Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan

131I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna

132Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak

133Mnogobošci govore: "Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi objašnjenje o onome što ima u davnašnjim listovima

134A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali

135Reci: "Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome putu