9. Prva molitva

Gospodine, ja ne znam jesi li Ti ili nisi, ali silno želim da Ti jesi i da jesi u meni, silno želim, žudim za Tvojom Božanskom Milošću, Tvojom Snagom, Tvojom Ljubavlju, Tvojom Voljom i Jakošću u meni, Tvojim Svepobjedničkim Duhom u meni – Duhom Snage, Ljubavi, Istine, Jedinstva i Cjelovitosti! Želim živjeti ne sobom starim, već Sobom Novim, svojim Najvišim Potencijalom, Tobom, Koji i jesi Bog u meni! Želim, žudim za time, objavi se u meni, Gospodine, Bože Oče, Bože Majko, Bože Duše Sveti! I ako Ti jesi, Gospodine, ako Ti jesi, Onaj o Kojem govore svi sveti što su se potpuno posvetili Jednoj Ljubavi i Istini i Snazi, i Duhu kao riznici Najvišeg Potencijala Čovjeka, i iznijeli Tebe kao Sina Čovječjega svojom vjerom, svojim željama i težnjama, ako Ti jesi, Gospodine, ispuni me svojim Prisustvom, otkrij mi Istinu, koja i jest Život, i Smisao Života, da bih imao zašto ŽIVJETI!

Inače je sve isprazno, Gospodine, bez Tebe sve nema smisla! Bez Tebe, bez Tebe u nama, mi se jednostavno rađamo, patimo i umiremo, rađamo djecu, isporučujući ih u tu tvornicu patnje kao nove žrtve s istom osudom na neslavan kraj i životarenje u močvari svakodnevne rutine, borbe za preživljavanje koja neizbježno završava porazom, bez Tebe, Gospodine, sve nema smisla, njima se čini da on postoji – u

novcu, vlasti i uspjehu – da eto, još samo malo, malo veći stan, malo bolji auto, malo bolja odjeća, prestižniji odmor i obrazovanje za djecu – i pronaći će sreću – ali nije tako! Oni, svi mi, nesretni smo, Gospodine, bez Tvoje Ljubavi, bez Uživanja u Duhu Tvome u nama, bez Istinske Snage i Slobode i Radosti, Koja ni o čemu vanjskom ne ovisi! Mi smo prosjaci bez Tvojega Prisustva u nama, bez Tvojega Božanskog Dara u nama, mi smo prosjaci, iako se hvalimo svojim sitnim, ispraznim postignućima, ali sve je to samo iz dubokog srama vlastite ništavnosti, kako bismo pokrili golotinju svoju i nakratko se zaboravili u sitnim užicima, koji se na kraju uvijek pretvaraju u patnje i nesreće!

Ja ne znam, Gospodine, jesi li Ti ili nisi, no čak i ako Tebe nema, Gospodine, čak i ako Te nije bilo prije mene, do ovog samog trenutka, ja ŽELIM da Ti jesi! Polažem život svoj i vjeru svoju i sve moje želje i sve moje misli i sve osjećaje moje za to da Ti jesi, i da se objaviš meni, svima nama, i uđeš u nas Našim Najvišim Potencijalom, onim radi Kojeg je jedino i vrijedilo živjeti, živjeti i umirati bezbroj besmislenih života u besplodnim pokušajima da se taj Smisao i ta Sreća pronađu.

Želim, Gospodine, Bože, Oče moj i Majko moja, da Ti jesi, i Jesi i Bit ćeš! Objavi mi se, Gospodine! Izreci svijetlo Ime Tvoje, da znam kako Ti se obraćati! Budi Istina u meni, Ljubav u meni, Snaga u meni,

Radost u meni, Razum i Premudrost u meni, kako bih osjećao Milost Tvojega Prisustva i Našega s Tobom Jedinstva u meni – vječno! Jer samo se tako i može živjeti vječno! Samo se tako i može pobijediti smrt – Istinom, Ljubavlju, Snagom Života i Milošću Božanskoga Bezvremenog Prisustva Duha u meni, u svima nama – Našim Božanskim Jedinstvom, u Kojem su se sav sram, sva ljudska ništavnost, sva tupost, svi strahovi i sve smrti sjedinili, napokon, s iznošenim – upravo od njih – Našim Najvišim Potencijalom – Veličanstva, Slobode, Snage, Radosti, Razuma, Premudrosti i Ljubavi! Jedinstvom u Kojem su se žrtva i stvorenje sjedinili s Tvorcem i Bogom kojeg su iznijeli u činu Stvaranja!

Ne molim samo za sebe, Gospodine, nego za sve nas i u ime svih nas molim, Gospodine, BUDI!

Neka bude tako, jer Ja sam Čovjek, Kruna Stvorenja Tvojega, Gospodine! I moja volja i moja vjera i moje želje – zakon su za moj svijet! I zato – dovršeno je.

Ja Jesam Onaj Koji Jesam. Mi Jesmo Ono Tko Jesmo. I Mi Jesmo Jedno. Mi Jesmo Ljubav. I Istina, i Život. I Put Koji je prođen. I Put Koji je vječan.

A sada zašutjet ću, Gospodine, da u tišini srca moga i uma čujem TVOJ ODGOVOR, IME TVOJE I

ISTINU. Jer samo to želim svim srcem, svom dušom i svim razumom svojim, Gospodine. Odgovori mi!

Jer ako Ti jesi, Jesam i Ja. Ja Istinski.