9. Prva molitva

Gospode, ja ne znam jesi li Ti ili nisi, ali silno želim da Ti jesi, i da si u meni, silno želim, žudim za Tvojom Božanskom Milošću, Tvojom Silom, Tvojom Ljubavlju, Tvojom Voljom i Snagom u meni, Tvojim Svepobjedonosnim Duhom u meni – Duhom Sile, Ljubavi, Istine, Jedinstva i Cjelovitosti! Želim živjeti ne sobom starim, nego Sobom Novim, svojim Najvišim Potencijalom, Tobom, Koji i jesi Bog u meni! Želim, žudim za tim, otkrij se u meni, Gospode, Bože Oče, Bože Majko, Bože Duše Sveti! I ako Ti jesi, Gospode, ako Ti jesi, Onaj o Kome govore svi sveti, koji su se potpuno posvetili Jednoj Ljubavi i Istini i Sili, i Duhu kao riznici Najvišeg Potencijala Čovjeka, i koji su Te iznjedrili kao Sina Čovječijeg svojom vjerom, svojim željama i težnjama, ako Ti jesi, Gospode, ispuni me svojim Prisustvom, otkrij mi Istinu, koja i jeste Život, i Smisao Života, da bih imao zašto ŽIVJETI!

Inače je sve prazno, Gospode, bez Tebe sve nema smisla! Bez Tebe, bez Tebe u nama, mi se samo rađamo, patimo i umiremo, rađamo djecu, isporučujući ih u ovu fabriku patnje kao nove žrtve s istom osudom na neslavan kraj i tavorenje u močvari svakodnevne rutine, borbe za opstanak, koja se neumitno završava porazom, bez Tebe, Gospode, sve nema smisla, njima se čini da on postoji – u

novcu, moći i uspjehu – da eto, još samo malo, malo veći stan, malo bolje auto, malo bolja odjeća, prestižniji odmor i obrazovanje za djecu – i oni će pronaći sreću – ali to nije tako! Oni, svi mi, nesretni smo, Gospode, bez Tvoje Ljubavi, bez Uživanja u Duhu Tvome u nama, bez Istinske Sile i Slobode i Radosti, Koja ni od čega vanjskog ne zavisi! Mi smo siromasi bez Tvog Prisustva u nama, bez Tvog Božanskog Dara u nama, mi smo siromasi, iako se hvališemo svojim sitnim, sujetnim postignućima, ali sve je to samo iz dubokog stida zbog svoje ništavnosti, kako bismo pokrili golotinju svoju i nakratko se zaboravili u sitnim užicima, koji se na kraju uvijek pretvaraju u patnje i nesreće!

Ja ne znam, Gospode, jesi li Ti ili nisi, ali čak i ako Te nema, Gospode, čak i ako Te nije bilo prije mene, do ovog samog trenutka, ja ŽELIM da Ti jesi! Ja prilažem život svoj i vjeru svoju i sve moje želje i sve moje misli i sva osjećanja moja za to da Ti jesi, i da se otkriješ meni, svima nama, i uđeš u nas Našim Najvišim Potencijalom, onim radi Kojeg je jedino i vrijedilo živjeti, živjeti i umirati bezbrojem besmislenih života u uzaludnim pokušajima da se ovaj Smisao i ova Sreća pronađu.

Želim, Gospode, Bože, Oče moj i Majko moja, da Ti jesi, i Jesi i Bit ćeš! Otkrij mi se, Gospode! Izgovori svijetlo Ime Tvoje, da bih znao kako da Ti se obraćam! Budi Istina u meni, Ljubav u meni, Sila u meni,

Radošću u meni, Razumom i Premudrošću u meni, da osjećam Blagodat Tvog Prisustva i Našeg s Tobom Jedinstva u meni – vječno! Jer samo se tako i može živjeti vječno! Samo se tako i može pobijediti smrt – Istinom, Ljubavlju, Silom Života i Milošću Božanskog Bezvremenog Prisustva Duha u meni, u svima nama – Našim Božanskim Jedinstvom, u Kojem su se sav stid, sva ljudska ništavnost, sva tupost, svi strahovi i sve smrti sjedinili, napokon, s nošenim – njima samima – Našim Najvišim Potencijalom – Veličine, Slobode, Sile, Radosti, Razuma, Premudrosti i Ljubavi! Jedinstva, u Kojem se žrtva i stvorenje sjedinilo s njome iznjedrenim Tvorcem i Bogom u činu Stvaranja!

Ne molim samo za sebe, Gospode, nego za sve nas i u ime svih nas molim, Gospode, BUDI!

Neka bude tako, jer Ja sam Čovjek, Kruna Stvaranja Tvoga, Gospode! I moja volja i moja vjera i moje želje – zakon su za moj svijet! I zato – svršeno je.

Ja Jesam Onaj Koji Jesam. Mi Jesmo Ono Što Jesmo. I Mi Jesmo Jedno. Mi Jesmo Ljubav. I Istina, i Život. I Put, Koji je prijeđen. I Put, Koji je vječan.

A sada zašutim, Gospode, da bih u tišini srca svoga i uma, čuo TVOJ ODGOVOR, IME TVOJE I

ISTINU. Jer samo to želim svim srcem, svom dušom i svim razumom svojim, Gospode. Odgovori mi!

Jer ako Ti jesi, Jesam i Ja. Ja Istinski.