1. Početak

Moj ljubljeni prijatelju! Pozdravljam te. Obraćam ti se s visina bezuvjetne Ljubavi i Vjere u Tebe kao u Božansko biće. Silno Ti želim pomoći da se sjetiš Sebe Istinskog. Ljubećeg, Snažnog, Stvaralačkog, Istinitog, slobodnog od strahova, krivnje, uvredljivosti i srditosti te svih onih »štetnih navika« koje dobro opisuje trijada (tri pakla): patiti, bojati se i ne ljubiti.

Želim ti pomoći. Ali ne mogu proći tvoj put umjesto tebe. Zato je pred tobom mali nacrt karte predstojećeg puta, kako bi se mogao orijentirati na terenu, ali zasad bez preopterećenja svoje percepcije detaljima. Doći će vrijeme, i doći će vrlo brzo, kada ćeš sam moći nacrtati svoju vlastitu kartu – sa svim, tebi osobno poznatim, etapama svoga puta, sastavljenim od mnoštva priča i pustolovina koje si proživio. Da, pustolovina. Jer ti sada stojiš na pragu najveličanstvenije i najuzbudljivije Igre-pustolovine u čitavom svemiru – u kojoj, premda si u početku talac neprijateljskog i opasnog svijeta, objavljuješ svoju Božansku volju za pravom na slobodu i postaješ Svjesni Stvoritelj vlastitoga svemira.

Čitajući ovaj nacrt, pokušaj proniknuti u najvažnije stvari, odgovoriti sebi na najvažnija pitanja – ostalo će doći samo po sebi. Ako ti se nešto učini

nerazumljivim ili spornim, jednostavno to preskoči, vratit ćeš se tome kasnije, kada se pred tobom otvori čitava slika u cjelini, te ćeš, ponovno pročitavši (možda i nekoliko puta), steći potrebnu jasnoću i vlastito viđenje o tome pitanju. Nipošto ne polažem pravo na to da za tebe budem istina u posljednjoj instanci; odveć poštujem tvoj slobodni izbor i tvoju volju da bih ti nametao išta od svoga viđenja svijeta. Tim više što je u mojoj slici svijeta svaki čovjek u pravu u svojoj istini, ne postoji ispravnija ili istinitija istina, jednostavno svaka istina rađa svoju vlastitu stvarnost, svoj vlastiti svijet, pronalazeći za svoju potvrdu potrebne joj argumente i doslovno stvarajući činjenice koje je potvrđuju. Pitanje nije u tome koliko je ispravna tvoja istina, tvoja slika svijeta, nego u tome koliko te tvoja istina čini sretnim. Praksa je kriterij istine, a moja praksa pokazuje da je moja istina u najmanju ruku djelotvorna – učinila je sretnim mene i ljude oko mene, kojima ćeš se, ako poželiš, jednoga dana pridružiti i ti.