1. Početak

Moj ljubljeni prijatelju! Pozdravljam te. Obraćam ti se sa visina bezuslovne Ljubavi i Vjere u Tebe kao u Božansko biće. Veoma želim pomoći Ti da se sjetiš Sebe Pravog. Onog koji Voli, Snažnog, Kreativnog, Istinitog, slobodnog od strahova, krivice, uvredljivosti i gnjeva, i svih onih „loših navika“ koje dobro opisuje trijada (tri pakla): patiti, bojati se i ne voljeti.

Želim ti pomoći. Ali ne mogu proći tvoj put umjesto tebe. Zato je pred tobom mali nacrt mape predstojećeg puta, kako bi se mogao orijentisati na terenu, ali zasad bez preopterećenja svoje percepcije detaljima. Doći će vrijeme, i ono će nastupiti već vrlo brzo, kada ćeš sam moći nacrtati svoju vlastitu mapu – sa svim etapama tvog puta koje su ti lično poznate, sačinjenim od mnoštva priča i pustolovina koje si doživio. Da, pustolovina. Jer ti sada stojiš na pragu najveličanstvenije i najuzbudljivije Igre-pustolovine u čitavom univerzumu – da, bivajući isprva talac neprijateljskog i opasnog svijeta, objaviš svoju Božansku volju na pravo da budeš slobodan i postaneš Svjesni Tvorac svog univerzuma.

Čitajući ovaj nacrt, potrudi se proniknuti u najvažnije stvari, odgovoriti sebi na najvažnija pitanja – ostalo će se samo nadodati. Ako ti se nešto učini

nerazumljivim ili spornim, jednostavno to preskoči, vratit ćeš se tome kasnije, kada se pred tobom otvori čitava slika u cjelini, i ti ćeš, ponovo pročitavši (možda i nekoliko puta), steći potrebnu jasnoću i vlastito viđenje o tom pitanju. Ja ni u kom slučaju ne pretendujem na to da za tebe budem istina u posljednjoj instanci, previše poštujem tvoj slobodni izbor i tvoju volju da bih ti nametao bilo šta iz svog viđenja svijeta. Tim prije što je u mojoj slici svijeta svaki čovjek u pravu u svojoj istini, nema ispravnije ili istinitije istine, jednostavno svaka istina rađa svoju vlastitu stvarnost, svoj vlastiti svijet, pronalazeći za svoju potvrdu potrebne argumente i doslovno stvarajući činjenice koje je potvrđuju. Pitanje nije u tome koliko je ispravna tvoja istina, tvoja slika svijeta, već u tome koliko te tvoja istina čini sretnim. Praksa je kriterij istine, i moja praksa pokazuje da je moja istina u najmanju ruku djelotvorna – ona je učinila sretnim mene i ljude oko mene, kojima ćeš se, ako poželiš, jednog dana pridružiti i ti.