17. Zadovoljstvo

Bilo je uobičajeno smatrati da je užitak nešto pogrešno, nemoralno, sramotno. Da, ako govorimo o duhovnosti, o Ljubavi, o svetosti i o Bogu, to nužno mora biti o patnji i velikim mukama.

Bog je, prije svega, Naslada. Krist nam je ostavio 10 zapovijedi. I to nije o »ne ubij i ne ukradi« – to su zapovijedi Mojsijeve, Zapovijedi Staroga Zavjeta. Krist je pak ostavio 10 zapovijedi Novoga Zavjeta. Od njih je 1 zapovijed o Ljubavi, a 9 su zapovijedi Blaženstva. A što je Blaženstvo? Blaženstvo je najviši stupanj Naslade.

Samo nam Krist pokazuje specifičan put k Nasladi. Ne onaj na koji smo navikli. On govori – nije svaka naslada ista, i ona naslada kojom si ugađao svome tijelu na račun vanjskih izvora: proždrljivost, požuda, blud, alkohol, droge, zabave, vlast nad drugima – uništavala te je, doslovno proždirući tvoju energiju (koja ti je, podsjećam, bila dana za 120 godina, a ti si je nastojao potrošiti – svu – tijekom vikenda)). A i nasladom je to bilo teško nazvati, vanjski su užici uvijek ostavljali prizvuk nezadovoljstva, uvijek ti je bilo malo, uvijek si od njih očekivao više – u iščekivanju, a na kraju – razočaravao se. I sa svakim je putem takva naslada

postajala sve manje i manje nasladna, sve bljeđa, nestajući u ništavilu. Gubila se sama sposobnost za užitak. U suštini, to je bila gorčina u slatkom omotu.

Ali postoji takva Naslada, govori Krist, Najviša Naslada, svojstvena tvojoj prirodi – koja ni o čemu vanjskom ne ovisi, i koja nije samo snažnija od svih vanjskih užitaka koje si poznavao, – takva koja je uistinu naslada-Naslada, naslada na razini Blaženstva, i ona ne samo da pruža osjećaj savršenog zadovoljstva i punine, nego sa svakim putem postaje sve moćnija i raznolikija. To je Naslada istinskom – apsolutnom, bezuvjetnom, vječnom – Ljubavlju, osjećajem Božanske Snage, suosjećanjem Same Istine – Naslada sjedinjenja sa svojom Božanskom prirodom, s Bogom, sa samim Izvorom Naslade unutar tebe.

Upravo to stanje Blaženstva Krist naziva Kraljevstvom Božjim i posebno dodaje, kako ne bismo sumnjali da je riječ o unutarnjem stanju, a ne o nekakvoj vanjskoj mitskoj, rajskoj zemlji:

»Jer gle, Kraljevstvo je Božje unutar vas.«

Da, ta Naslada zahtijeva s naše strane određeni napor, očitovanje volje, stoga sveti oci o njoj govore da je to slatkoća umotana u gorak omot. Ali razmisli, volja, vladanje sobom, samo po sebi jest stvar

nasladna. Na kraju dobivamo savršenu formulu: užitak koji uvećava Nasladu. Volja je naslada, ne bez razloga u ruskom jeziku riječ »volja« označava i slobodu. Volja je naslada, jer tako je ugodno osjećati da nikakve vanjske napasti ne vladaju tobom, da ti sam upravljaš svojom pažnjom, svojim tjelesnim porivima i umiješ ih usmjeriti na ono što je potrebno tebi, a ne tvojoj mikroflori i hormonima (čitaj: zlodusima). Tako je divno biti uistinu slobodan, osjećati tu slobodu, uživati u toj slobodi! Istinskoj Slobodi umjesto iluzije koju daju novac i vanjska vlast. Jer u suštini, novac i vanjska vlast samo su način zadovoljenja ropskih požuda. Za Pravu Slobodu i istinsku Nasladu nije potrebno ni jedno ni drugo – ni novac, ni vlast – za Pravu Slobodu i istinsku Nasladu potrebno je samo vladanje sobom.

I upravo su radi te Naslade sveti odlazili od svijeta, išli u askezu, postili, činili podvige neprestane molitve, stupništva i bdijenja – radi Naslade, Najviše Naslade sjedinjenja s Bogom u Sebi. I zahvaljujući njihovoj službi, koja je i zadobila tu Milost, to Blaženstvo u svoj njegovoj Božanskoj punini, kroz lanac naraštaja puneći Riznicu Duha za ovo upravo vrijeme u kojem nam se posrećilo živjeti, tebi i meni, vrijeme koje su sveti oci i Sam Krist nazivali »budućim vijekom«, – zahvaljujući sveukupnom

podvigu svetih, nama – danas – ta Naslada pripada gotovo na dar.

Od tebe se traži samo da izraziš svoju volju, prolazeći kroz Kristovo Pričešće Ljubavi, i sjedinivši se s Bogom u sebi, očistiš svoje tijelo i dušu – vanjskim postom, vanjskim suzdržavanjem, ali iznutra – pravom gozbom Istine i Duha, Živom Riječju Božanske u tebi Prisutnosti, Živom Riječju Unutarnjega Dijaloga s Bogom, Nasladom Ljubavi koja nema premca po bogatstvu proživljene dubine, snage i raznolikosti nijansi – od duševnog trepeta do Ekstatičnog Blaženstva i Božanske Milosti Istine, koja ti u trenutku Jednoga Sada, u činu Jedinstva sa svim Postojećim, otvara cjelokupnu višedimenzionalnu i višesvjetsku sliku Postojanja. Postojanja Boga, Postojanja Duha, Postojanja cijeloga Svemira, koji se – u tome trenutku to jasno vidiš i proživljavaš cijelim svojim bićem – sav, u potpunosti, nalazi u Tebi. Jer Mi Jesmo Jedno.

Bog je Naslada. I Bog kao Naš Sveukupni Najviši Potencijal daruje ti tu Nasladu ne po tvojim pojedinačnim zaslugama, nego po Milosti Božjoj, otkupljujući tvoju dušu, i tijelo, i um iz svih patnji, strahova i boli, iz sve te neslobode grijeha i ovisnosti o vanjskome, iz tamnice nametnutih ti i nesvjesno prihvaćenih vjerovanja i uvjerenja, – oslobađa jednostavnim činom Pričešća Svojoj Božanskoj Svijesti, te osvješćivanjem i prihvaćanjem – s

tvoje strane – ove Otkupiteljske Žrtve Krista, Kolektivnoga Krista, koji je umro za grijehe cijeloga Čovječanstva, za sva iskustva čovjekova odstupanja od svoje istinske prirode, koji je umro kao čovjek star, a uskrsnuo kao Čovjek Novi, Obožen i Svet – uskrsnuo za Život Vječni i Vječnu Nasladu Božanskim svojstvima Ljubavi, Snage, Istine i Vječnoga sustvaralaštva s Ocem u nepresušnom Obilju Majke – uskrsnuloga u Tebi, Moj ljubljeni prijatelju.