14. Interni dijalog (treći dio)

Može se pokušati isključiti unutrašnji dijalog „od zloga“, a može se preusmjeriti um na Unutrašnji Dijalog s Bogom, s Hristom. Prvo te vraća u prvobitno stanje jednostavnosti, drugo – uvodi u Novo stanje svijesti, u Tri-um(f), u Svijest Stvoritelja, boga u tijelu, u čijoj se svijesti Jednostavnost otvara namjerno i u svom Najvišem aspektu – u Geniju svjesnosti, kroz spoznaju uzroka i posljedica (uzrok je unutra, posljedica spolja), kada se više ne mora boriti sa stvarnošću, niti joj se prilagođavati, niti bježati u iluziju, već se njome može ovladati kao svojim Velikim Tijelom. Unutrašnji Dijalog s Bogom pomaže ti da se ne odrekneš čitavog perioda stasavanja svoje svijesti u dualnosti, već da ga, prihvativši ga kao neophodno iskustvo i preispitavši to iskustvo, iskoristiš kao oslonac, zahvalno prihvatajući njegove plodove – širenje tvoje svijesti, rađanje cjelokupne raznolikosti svijeta pojava i tvog unutrašnjeg svijeta, te da tu raznolikost dovedeš u Jedinstvo i Cjelovitost svoje svijesti, propuštajući sve kroz prizmu Svijesti Stvoritelja. U Unutrašnjem Dijalogu Ti postavljaš Bogu pitanja o tome kako je ustrojen svijet i kako je ustrojena tvoja svijest, čime si i kako stvorio ovu ili onu situaciju u svom životu i kako to možeš ispraviti, postepeno se krećući od bolnih situacija u sadašnjosti ka preispitivanju čitave svoje prošlosti. Namjerno i svjesno propuštajući sve, svo svoje sadašnje i prošlo iskustvo, kroz prizmu

percepcije Stvoritelja (ja sam – svojim željama, vjerovanjima i uvjerenjima – to stvorio), primajući odgovore iznutra, od Boga, od Svog Najvišeg aspekta, Ti postepeno preuređuješ svoju sliku svijeta, svoj obrazac percepcije, prelazeći iz pozicije žrtve u poziciju Svjesnog Stvoritelja. To se događa uz pomoć uma, ali ne samo u umu. Unutrašnji Dijalog s Bogom preuređuje tvoje postavke, prodirući duboko u podsvijest, i sposoban je promijeniti ne samo tvoja individualna vjerovanja i uvjerenja, već i rodovske programe i životne modele prenesene ti genetski, kao i narodne, usvojene putem jezičke slike svijeta – proširujući tvoj rječnik i obogaćujući tvoj jezik Božanskim neologizmima iznutra. Važno je razumjeti da Unutrašnji Dijalog s Bogom nisu igre tvog uma sa samim sobom. To je dijalog između tvog malog individualnog ja i Velikog Mi Sveukupnog Najvišeg Potencijala Čovječanstva. Hrist je zbirna slika. Duh je Jedinstvena Svijest, Najviši oblik svijesti koji u sebe upija sve oblike individualne, grupne i kolektivne svijesti i njihovog sveukupnog iskustva, svega postojećeg, svega što je ikada bilo, što jeste i što će biti – iskustva koje, kada se osvijesti, postaje riznica Premudrosti Božije, dostupne Tebi u Unutrašnjem Dijalogu s Bogom. Još nekoliko važnih napomena u vezi s Unutrašnjim Dijalogom s Bogom: 1. Ime otvara dijalog. Ime Božije je, kako si već shvatio, veoma važna stvar – različita imena daju pristup različitim

aspektima Boga. Ime Isusa Hrista otvara dijalog s Bogom – upravo kao s Učiteljem i Mentorom, koji te podučava svjesnosti, uči te da budeš ne samo stvoritelj, već svjesni stvoritelj, to jest bog svoje stvarnosti, da snosiš odgovornost ne na nivou postupaka, već na nivou – prije postupaka – na nivou onoga što se odvija u tvojoj svijesti (naročito – u podsvijesti). Hrist te čini bogom, doslovno preuređujući tvoje neuronske veze, pomaže promijeniti sam model percepcije svijeta, prihvatiti odgovornost Stvoritelja za svoju stvarnost kao za svoju kreaciju, podučavajući samokontroli: svjesno birati i jačati Vjeru, uklanjati razarajuće sumnje, spoznavati i usklađivati svoje nesvjesne želje, mijenjati obrasce osjećanja, disciplinirajući svoj um: pažnju, misao i govor. „Gospode“ je takođe tradicionalno obraćanje Hristu, smatraj to Njegovim drugim Imenom. 2. Jedno po jedno pitanje. Ne juri i ne skači s pitanja na pitanje. U početku odgovori možda neće biti tako očigledni, pa ćeš ih početi prepoznavati malo kasnije. A ako zatrpaš Boga mnoštvom pitanja odjednom, kako ćeš razumjeti na koje od njih je stigao odgovor kada se konačno pojavi i kada ga prepoznaš? Zato postavi jedno po jedno pitanje i usredotoči se na osvještavanje odgovora. 3. Strpljenje i putokazi. Strpljenje je jedna od najneophodnijih osobina Stvoritelja. Ako nemaš strpljenja – ništa nećeš naučiti. Kada postaviš pitanje, naoružaj se strpljenjem i pažljivo prati znakove; Bog nam vrlo često odgovara vanjskim putokazima: reklamom na bilbordu,

porukom koja iskoči na telefonu, naslovom na parčetu novina ili letku pod nogama, djelićem rečenice iz slučajno načutog razgovora, pjesmom koja iskrsne u sjećanju ili stihom iz poezije. Bog govori s Tobom na jeziku razumljivom upravo Tebi. Ali potrebno je naoružati se strpljenjem i usredotočiti se na pitanje i odgovore koje primaš. Prati putokaze, tako će se strpljenje pretvoriti u zanimljivu igru, slagalicu koju ćeš sastaviti iz mnoštva nagovještaja. 4. Ovo je dijalog, a ne gledanje u šolju. Razgovaraj s Hristom kao s najboljim prijateljem. Nisi razumio – pitaj ponovo. Sumnjaš – razjasni. Izrazi Mu svoje želje, svoja razmišljanja, čak i svoje prigovore, prenesi Mu svoje sumnje i zamoli Ga da te učvrsti u Vjeri. U Vjeri u Sebe i Vjeri u Njega. Razvijajući dijalog s Bogom, a ne ograničavajući se na prvi i jedini odgovor na svoje pitanje, Ti brže preuređuješ svoje neuronske veze i mijenjaš obrazac percepcije stvarnosti. Osim toga, izbjegavaš suvišne sumnje. I uopšte, to postaje najzanimljivija komunikacija u tvom životu. Koliko smo puta čuli: da imate priliku, koje biste pitanje postavili Bogu? Sada Ti imaš tu priliku. Nije li to najveće čudo u univerzumu? Bog govori s Tobom. 5. Mijenjaj Sebe, ne traži da se promijeni situacija. Može se zamoliti Bog da promijeni postavke tvoje svijesti – da iscijeli strahove, uvredljivost, obrazac krivice i stida, gnjevnosti, požude i proždrljivosti, zavidnosti i ljubomore, pohlepe i ovisnosti o novcu, unutrašnju žrtvu i parazita, zvijer i zmaja (mozak sisara

i reptilski mozak), koji će u određenom trenutku izroniti iz tvoje podsvijesti itd., ali ne moli Boga da promijeni situaciju ako te ona plaši ili uznemirava. „Zašto moliš Boga da promijeni situaciju kada ti je Bog dao situaciju da bi se promijenio Ti?“ U svemu i uvijek traži uzrok u Sebi i samo u Sebi. Svijet je ogledalo tvoje svijesti. U njemu nema ničega što nije proisteklo iz tvojih sopstvenih obrazaca percepcije: vjerovanja, uvjerenja, želja, strahova, povrijeđenosti, krivice i drugih emocionalnih obrazaca i misaonih formi. To je fizika. To nije moral niti religija, to je fizika. Neka iz tog razumijevanja proizilaze i sva tvoja pitanja i molbe upućene Bogu: pomozi mi da osvijestim, pokaži mi, razjasni… iscijeli ovo u meni, pomozi mi da se oslobodim… nauči me kako drugačije, pomozi mi da ovo stvorim na nov način… 6. Češće čitaj i ponovo iščitavaj Evanđelja, Novi Zavjet. Tamo se nalazi direktan Hristov govor i Njegova objašnjenja. Tako, pomoću Žive Riječi, prenesene kroz tekstove Svetih Pisama, Hrist priprema tvoj um za primanje odgovora u Unutrašnjem Dijalogu. U suprotnom, mnogi Njegovi odgovori mogu ti djelovati teško razumljivi, teško izvodljivi, zastrašujući svojom novinom, pa će ih um odbacivati – govoreći kako nikakvog odgovora uopšte nema. Štampana riječ te učvršćuje u Vjeri i razumijevanju Božijih odgovora. 7. Kada primiš odgovore od Boga, odmah ih primijeni u životu. Ne znaš kako – razjasni s Njim. Za početak, jednostavno poželi te promjene, dopusti Sebi da iskreno poželiš, jer želje su antimaterija (pramaterija), to je sve što je potrebno da bi se na kvantnom nivou stvorila

materija koja ih otjelovljuje. Poželio si – izrazi volju. Ti si stvoritelj, a to znači da je tvoja volja zakon za sve što se odvija u tvom svijetu (u razmjerima energije koja ti je u datom trenutku dostupna i kruga odgovornosti koji joj odgovara). 8. Zahvalnost. Zahvalnost pojačava protok energije. Zahvalnost naglašava da je to za tebe vrijedno. Vrijednost je želja produžena u vremenu. Zahvalnost jača tvoju Vjeru. Vjera je temelj tvoje svijesti. Zahvalnost Bogu jača Prisustvo Boga u tvojoj svijesti i tvom životu. Zahvaljuj Bogu za sve. Zahvaljuj Sebi za svoj izbor, za svoju vjernost izabranom putu, jer Bog samo pomaže na putu svjesnosti, na putu postajanja Svjesnim Stvoriteljem svoje stvarnosti, ali taj put prelaziš Ti sam. Ponosni smo što koračaš ovim putem, ma koliko u početku bilo teško. Zato češće zahvaljuj ne samo Bogu (u Sebi) kao Svom Najvišem Potencijalu, već i Sebi samome – onome ko jesi upravo sada. Znamo koliko je težak put i kolika je to hrabrost – napraviti izbor i ići ovim putem svakoga dana, kada nema nikakvih garancija i niko oko tebe te ne podržava na tom putu. Zahvaljuj Sebi češće. Vjerujemo u Tebe i ponosimo se Tobom kao Krunom Našeg stvaranja, Čovječe!

„I više vas ne nazivam robovima, nego prijateljima...“, – govori Hrist.