12. Interni dijalog (drugi dio)

...Kada šamani Meksika zaustave u svojoj glavi unutarnji dijalog »od zloga«, njima se otvara slika svijeta kakvu je čovjek imao prije »pada u grijeh«, prije blagovanja ploda sa stabla spoznaje dobra i zla, to jest prije uvođenja u čovjekovu svijest dualne slike svijeta koja stvarnost dijeli na suprotnosti: dobro/zlo, crno/bijelo, loše/dobro, veliko/malo, muško/žensko, bol/užitak, Bog/vrag… U svojoj biti, unutarnji dijalog »od zloga« u Tvojoj glavi – način je održavanja dvojne slike svijeta, nama uobičajene i prilično složeno ustrojene. Slika svijeta koja se šamanima otvara kao posljedica zaustavljanja tog unutarnjeg dijaloga vrlo je jednostavna – čovjek vidi iskonske energije i sve doživljava nevinim pogledom djeteta: sve jednostavno jest i to je sve – nema lošega ili dobroga, nema dobra i zla, sve jednostavno jest – nešto se može pojesti i nasititi se, nešto se kreće i privlači pažnju, s tim se može igrati i istraživati. Nečeg većeg u svijetu jednostavno nema. Tako je živio Adam u raju. Tako, uostalom, i danas živi pleme Pirahã u Amazoniji. Okusivši dualnu sliku svijeta sa stabla spoznaje dobra i zla, Adam u svojem poimanju odvaja Sebe od Boga. Sada je u svijesti čovjeka Bog – sve više rastuće Veličanstvo, a čovjek – biće koje (pred Bogom i razmjerima svemira) sve više osvješćuje svoju ništavnost. I takvo poimanje neizbježno dovodi do strahova, srama, boli i patnje, s

jedne strane, te k različitim načinima obrane od toga, s druge. Tako se odvija evolucija svijesti, širi se jezična slika svijeta: povećava se rječnik, a to znači da se širi i bogatstvo pojava koje je čovjek sposoban opažati i suosjećati s njima, oblikujući (izdvajajući) iz kvantne juhe izvorne stvarnosti ne samo materijalnu zbilju koja se širi u svojoj raznolikosti, nego i bogat osjetilni svijet svoje duše, kao i višerazinsku duhovnu stvarnost. Naposljetku, misaoni čovjek za sebe otkriva prirodu patnje, boli i počinje tražiti načine da pobijedi tu bol, iskorači izvan njezinih granica kako bi uvećao ugodu, nasladu. Tako nastaju šamanizam, magija, religija, znanost. Šamani teže osloboditi se dualne slike svijeta u čovjekovoj glavi, vraćajući ga jednostavnosti i jedinstvu s prirodom; magi – nagoditi se s tim prirodnim silama; znanost – podčiniti ih, ne odričući se dualnosti, nego naprotiv, maksimalno razvijajući i koristeći postignuća dualnoga uma; religija nam pruža mostove Vjere u sjedinjenje s onim Veličanstvom od kojega nas je dualni um odvojio, nazvavši to Višom silom, Bogom. Odreći se dualne slike svijeta, vraćajući se u izvorno nevino djetinjstvo čovječanstva, ili nastaviti koristiti dualni um kako bi se zaštitio od strahova koje je on sam i stvorio, ili pak jačati svoju Vjeru u zasebnu Višu silu koja postoji na drugom kraju svijesti – na Tebi je da odlučiš, Moj prijatelju. Mi pak nudimo mogućnost izlaska iz dualnosti u trijalnost, u Jedinstvenu

Svijest Stvoritelja, gdje se polovi dualne svijesti – crnoga i bijeloga, tame i svjetla, ništavnosti i Veličanstva – spajaju u Tebi u Jedinstvenu Dugu svijeta, i Ti priznaješ Sebe njegovim Stvoriteljem, njegovim Kolektivnim Stvoriteljem. Jedinstvena Duga Svijeta. RadoMir.

Radomir – to je svijest. Jedinstvena Svijest Stvoritelja.