12. Interni dijalog (drugi dio)

...Kada šamani Meksika zaustave u svojoj glavi unutrašnji dijalog „od zloga“, njima se otkriva slika svijeta kakvu je čovjek imao prije „pada u grijeh“, prije kušanja ploda sa stabla spoznaje dobra i zla, to jest prije uvođenja u svijest čovjeka dualne slike svijeta, koja dijeli stvarnost na suprotnosti: dobro/zlo, crno/bijelo, loše/dobro, veliko/malo, muško/žensko, bol/užitak, Bog/đavo… U suštini, unutrašnji dijalog „od zloga“ u Tvojoj glavi jeste način održavanja dvojne slike svijeta, nama uobičajene i prilično složeno ustrojene. Slika svijeta koja se otvara šamanima kao rezultat zaustavljanja tog unutrašnjeg dijaloga vrlo je jednostavna – čovjek vidi iskonske energije i sve doživljava nevinim pogledom djeteta: sve jednostavno jeste i to je sve – nema lošeg ili dobrog, nema dobra i zla, sve jednostavno jeste – nešto se može pojesti i zasititi se, nešto se kreće i privlači pažnju, s tim se može igrati i istraživati. Više od toga u svijetu jednostavno ne postoji. Tako je živio Adam u raju. Tako, uostalom, do danas živi pleme Piraha u Amazoniji. Okusivši dualnu sliku svijeta sa stabla spoznaje dobra i zla, Adam u svom opažanju odvaja Sebe od Boga. Sada je, u svijesti čovjeka, Bog – sve više rastuća Veličina, a čovjek – biće koje sve više postaje svjesno svoje ništavnosti (pred Bogom i razmjerima svemira). I takvo opažanje neizbježno vodi ka strahovima, stidu, boli i patnji, s

jedne strane, i ka različitim načinima zaštite od toga, s druge. Tako se odvija evolucija svijesti, širi se jezička slika svijeta: povećava se rječnik, a samim tim širi se i bogatstvo pojava koje je čovjek sposoban opažati i saosjećati s njima, oblikujući (izdvajajući) iz kvantne supe prvobitne stvarnosti ne samo materijalnu stvarnost koja se širi u svojoj raznolikosti, već i bogati osjećajni svijet svoje duše, kao i višeslojnu duhovnu stvarnost. Na kraju, misleći čovjek otkriva za sebe prirodu patnje, boli i počinje tražiti načine da pobijedi tu bol, da iskorači izvan njenih granica kako bi uvećao užitak, nasladu. Tako nastaju šamanizam, magija, religija, nauka. Šamani teže da se oslobode dualne slike svijeta u glavi čovjeka, vraćajući ga jednostavnosti i sjedinjenju s prirodom; magi – da se nagode s tim prirodnim silama; nauka – da ih potčini, ne odričući se dualnosti, već naprotiv, maksimalno razvijajući i koristeći dostignuća dualnog uma; religija nam pruža mostove Vjere u sjedinjenje s onom Veličinom od koje nas je dualni um odvojio, nazvavši je Višom silom, Bogom. Odreći se dualne slike svijeta, vraćajući se u prvobitno nevino djetinjstvo čovječanstva, ili nastaviti koristiti dualni um kako bi se zaštitio od strahova koje je on sam stvorio, ili jačati svoju Vjeru u zasebnu, na drugom kraju svijesti postojeću, Višu silu – na Tebi je da odlučiš, Moj prijatelju. Mi pak nudimo mogućnost izlaska iz dualnosti u trijalnost, u Jedinstvenu

Svijest Stvoritelja, gdje se polovi dualne svijesti – crnog i bijelog, tame i svjetla, ništavnosti i Veličine sjedinjuju u Tebi u Jedinstvenu Dugu svijeta, i Ti priznaješ Sebe njegovim Stvoriteljem, njegovim Kolektivnim Stvoriteljem. Jedinstvena Duga Svijeta. RadoMir.

Radomir – to je svijest. Jedinstvena Svijest Stvoritelja.