10. Riječ i jezik

Stvar je u tome što naš jezik i imena koja ga ispunjavaju (imenice i pridjevi) – riječi uopće – određuju strukturu naše stvarnosti, poput armature povezujući cijelu zgradu naše svijesti. Sva naša vjerovanja i prosudbe, sve želje, osjećaji i misli, sve pojave i objekti koje izdvajamo iz »kvantne juhe« stvarnosti, pozivajući ih u život, oblikuju se oko riječi koje imamo za njihov opis. Nema riječi – nema pojave.

To se vrlo jasno može pratiti na oblikovanju okolne stvarnosti oko novorođenog djeteta. Dok se u svijesti djeteta ne učitaju određene riječi, svijet oko njega prisutan je u zamagljenim obrisima. Da bi se u njemu vidio stolac ili stol ili ormar, potrebne su riječi: »stolac«, »stol«, »ormar«, oko kojih se u mozgu oblikuju trodimenzionalne slike tih objekata. Pritom dijete još dugo neće samo izgovarati te riječi, ali one se već učitavaju u njegovu svijest kao gotova baza znanja. Taj proces pokreće jezični instinkt (prema Stevenu Pinkeru), jednako ugrađen u DNK automatski proces kao što je instinkt sisanja dojke, puzanja, hodanja itd. Čovjek automatski stječe vještinu jezika, baš kao što pauk stječe vještinu pletenja mreže, a dabar vještinu gradnje brana.

Kada se u djeteta uključi instinkt jezika, ono dobiva svoj »osnovni skup« svijeta – kako se u njegovu svijest učitavaju odgovarajuće riječi iz genetskog pamćenja koje su mu prenijeli njegovi preci, a kasnije se taj »osnovni skup« širi – kako čovjek usvaja sve novije i novije riječi.

»U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog, i po njoj sve postade što postade, i bez nje ništa ne postade što postade.«

To je rečeno o kvantnoj prirodi svih pojava. Naša je stvarnost određena našim vjerovanjima, željama, osjećajima i mislima. No mi mislimo riječima, osjećamo samo one osjećaje za čiji opis imamo riječi koje ih određuju, želimo slikama koje se oblikuju iz riječi, vjerujemo u složene apstrakcije koje žive samo kroz riječi koje ih ispunjavaju. Kroz riječ sve poče bivati što poče bivati, i bez riječi ništa ne poče bivati što poče bivati.

Dok u tvom rječniku nema određene riječi koja odgovara za neku pojavu, Ti ne možeš izdvojiti tu pojavu iz kvantne juhe, vidjeti je, osvijestiti je kao cjelinu, obuhvaćajući kao cjelinu njezine sastavne elemente, Ti je ne možeš proživjeti. Ta pojava za Tebe jednostavno ne postoji.

Dok u tvom rječniku nema riječi »Milost« – Ti nisi u stanju tu Milost proživjeti, osjetiti. Dok svoje emocije ne nazoveš imenom, Ti njima ne možeš ovladati. One vladaju Tobom, a ne Ti njima. I Ti čak ne razumiješ, ne polažeš sebi računa što se s Tobom događa u gnjevu, strahu, uvrijeđenosti, krivnji – te emocije određuju tvoje odluke i postupke, tjeraju Te na ishitrene zaključke i djela, a Ti čak i ne shvaćaš da Tobom upravljaju, da si u njihovu ropstvu. I uopće, dok ne dobiješ opisni model svoje svijesti, to jest skup riječi kroz koje će se u tvojoj svijesti očitovati struktura same svijesti, Ti njome nećeš moći upravljati. Njome će upravljati onaj tko takvu strukturu u odnosu na tvoju svijest posjeduje. Bog, ili đavao, ili manipulatori iz odjela za oglašavanje korporacija i medija.

Tako su – posredstvom riječi – uređene apsolutno sve pojave našega svijeta, koje na kvantnoj razini oblikuju našu materijalnu stvarnost – od individualne do grupne ili kolektivne stvarnosti.

Za grupne i kolektivne stvarnosti odgovoran je jezik – kao složeno organiziran sustav riječi i s njima povezanih slika. Svaki je jezik jedinstven i u svakom je jeziku položena njegova takozvana jezična slika svijeta – model ustrojstva svijeta, obrazac usvajanja stvarnosti.

»Jezik naroda njegov je duh, i duh naroda njegov je jezik, i teško je zamisliti išta istovjetnije.« (W. von Humboldt)

Lingvistička je znanost otkrila da je jezik »simbolički ključ ponašanja«, jer se naše iskustvo tumači kroz prizmu konkretnog jezika i najočitije se očituje u međuodnosu jezika, mišljenja, percepcije stvarnosti i obrazaca ponašanja koje ta percepcija nalaže.

Najpoznatiji primjer povezan je s brojem riječi za označavanje snijega u različitim jezicima. U eskimskim jezicima postoji do nekoliko desetaka različitih riječi za različite vrste snijega, a u engleskom su sve one sjedinjene u jednoj riječi "snow".

»Mi raščlanjujemo prirodu po linijama koje je povukao naš materinski jezik.« (B. Whorf)

Tako se naša stvarnost oblikuje našom slikom svijeta, to jest našim predodžbama, vjerovanjima, uvjerenjima, koja nisu okamenjena, već se mogu mijenjati putem refleksije (osvještavanja i naše individualne interpretacije osobnog iskustva), koja se također odvija pomoću riječi i slika sastavljenih od riječi te prihvaćene jezične slike svijeta.

Spajajući ove zaključke lingvista sa zaključcima fizičara o kvantnoj prirodi stvarnosti, može se zaključiti da naš jezik određuje našu stvarnost. Parafrazirajući B. Whorfa, može se reći:

Mi stvaramo prirodu i okolnu stvarnost po linijama koje je povukao naš materinski jezik.

Mi stvaramo svoju stvarnost posredstvom riječi i jezika. I to koliko je ona dobra ili loša, ovisi o tome kroz kakvu je prizmu verbalno-jezične slike svijeta percipiramo, a to znači i stvaramo. Krist o tome kaže ovako:

»Iz svojih ćeš se riječi opravdati i iz svojih ćeš se riječi osuditi.«

Dakle, nazvati imenom – znači ovladati pojavom ili je pozvati u život, uspostaviti s njom kontakt na razini kvantne stvarnosti. Različita imena daju ključeve za različite pojave. Zato, ako želimo uspostaviti kontakt s Bogom, važno nam je znati Njegovo »pravo« ime. Ili ovako: posredstvom različitih Božjih imena dobivamo pristup Njegovim različitim aspektima, čitaj, skupovima kolektivnih vjerovanja. Alah zahtijeva štovanje, Krišna – ispunjavanje dužnosti, blagu narav i poslušnost, Jahve se gnjevi zbog neispunjavanja zapovijedi i kažnjava.

Isus Krist kao slika Spasa, Spasitelja, hipostaza Boga koja nas otkupljuje iz ropstva tame: strahova, uvrijeđenosti, krivnje, srama vlastite ništavnosti i oholosti i taštine koje ga prikrivaju, gnjevnosti, praznovjerja, sumnji koje nas razdiru iznutra, unutarnje razdijeljenosti dualne svijesti, necjelovitosti, vjere u objektivni svijet pun opasnosti i u nužnost borbe za opstanak, vjere u neizbježnost patnje i smrti – Krist kao Svijest, Kristosvijest, kao most, kao put koji nas izvodi na svjetlo, k Ljubavi, k Jedinstvu i Cjelovitosti – k Kraljevstvu Nebeskom unutar nas, kao Duh Božji koji nas ispunjava Snagom, Premudrošću, Istinom, Slobodom od strahova i laži – Krist kao Sin Čovječji koji nas iznutra spaja s Našim Kolektivnim Najvišim Potencijalom, nakupljenim od čitavoga Čovječanstva, i tako nas čini bogovima, izvodeći nas u Život Vječni – takav Krist jest točka suglasja. To je točka suglasja svih vjera i religija.

Isus Krist – to je točka suglasja. To je Sam Bog koji je postao čovjekom da bi čovjek postao bogom. Ili je to prorok Isa kojega je Bog poslao muslimanima da pouči ljude Najvišem Znanju i šalje ga ponovno na kraju vremena kada budu spremni primiti to Znanje u punini. Ili je to Mesija kojega Židovi još uvijek čekaju kao Vođu i Izbavitelja od gnjeva Božjega. Ovako ili onako, to je kolektivno vjerovanje koje je samo sebe stvorilo i utjelovilo. To je Živa Vjera, Živa Riječ koja govori ljudima, svakome od nas, u ime Našeg Najvišeg

Potencijala. To je Živa Istina. A Istina – to je takva istina koja Te uvećava, uvećava Život, uvećava Snagu, uvećava Ljubav, to jest spaja Te s Bogom kao unutarnjim izvorom Života, Snage, Ljubavi. Nije svaka istina – Istina. Nego samo ona koja uvećava Život.

Eto zašto se obraćamo Kristu kao Vječnom (izvanvremenskom) Unutarnjem Voditelju, Učitelju Koji nas uči biti svjesnim stvoriteljima svoje stvarnosti, bogovima u tijelu.

»Ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino – reći ćete ovoj gori: Premjesti se odavde onamo!, i premjestit će se po riječi tvojoj«, govori Krist.

Krist – to je točka suglasja i naš, njegovan kolektivnom vjerom i naporima svetaca, način da promijenimo svoju svijest. Način da ovladamo Sobom. Naš način da postanemo svjesni stvoritelji svoga svemira. Čitavoga sveopćeg ustrojstva.

Krist nas čini bogovima, bogovima i djecom Jednoga Boga. Jer, kad se promisli, tko je od nas spreman – tek tako, odmah, tek što je spoznao Sebe kao boga, ponijeti punu odgovornost za stvaranje cijeloga ovoga svijeta? Za savršenstvo svoga tijela u svim njegovim detaljima, svoje mnogostrane duše, svoje svijesti u cjelini, cjelokupne kolektivne stvarnosti – svega što se događa i

ikada događalo i što će se još dogoditi u svijetu… za savršenstvo Same Ljubavi?

Nama je potreban Jedini Bog, Bog Otac, Koji Svojim promatranjem održava zajedničku Jedinstvenu stvarnost s njezinim temeljnim zakonima – fizike i svijesti. Fizike svijesti. Potreban nam je Stariji Brat i Voditelj, Krist, Koji nas vodi putem vladanja sobom, usvajanja našega Najvišeg Potencijala – Božanske Ljubavi kao Najviše Snage, Najviše Volje, Najvišeg Uma i Premudrosti. Potrebna nam je Bogorodica koja vjeruje u nas kao u bogove, čak i kada mi sami prestanemo vjerovati. Bogo-rodica – Majka koja nas svojom vjerom rađa kao bogove iznova i iznova, jačajući nas u apsolutnoj, bezuvjetnoj Vjeri u sebe, svojim vječnim djevičanstvom podsjećajući nas da se ne rađamo iz utrobe, nego iz Svijesti Stvoritelja, od Boga – u unaprijed pripremljenim tijelima-avatarima. Rađamo se činom Pričesti s Kristom, to jest sjedinjenjem ljudskog tijela i uma s Božanskom Sviješću Ljubavi.

To i jest Pričest Ljubavi. Sjedinjenje s Tvojim Najvišim Potencijalom, Čovječe. Rođenje u Bogu – bogom, Duhom u tijelu, Ljubavlju u tvom jedinstvenom ljudskom obliku.

Dakle, Krist – to je točka suglasja. Budisti u Njegovu Drugom dolasku vide budućeg Budu Maitreju koji silazi s nebesa Tušita (blaženstva) i uči ljude uživati poput bogova. Slavenski rodnovjerci – Spasa koji izvodi Slavenski rod na novu razinu Postojanja,

okrunjujući rodoslovno stablo bogova-predaka plodom Bezuvjetne Ljubavi. Ezoteričari – makrofilozofa ili maga-vrača koji ljudima otkriva tajnu unutarnjeg izvora Vječnoga Života i pristup nadmoćima.

Sathya Sai Baba, široko štovan u Indiji i izvan nje, izjavivši da je on novo utjelovljenje princa Rame (avatara Višnua), također je sjedinio lik Rame i Ise (Isusa) kao utjelovljenu osobnost Svevišnjega Boga, prebacivši lik Rame-Krista u hinduističku kulturu kao most između Zapada i Istoka, lijeve i desne polutke, ukazujući na to da svatko može i mora u sebi otkriti Ramu, Kristosvijest – kao osobnu pobjedu nad materijalnim svijetom (u sebi) i priznanje svoje Božanske prirode.

Taoisti govore: mi smo otkrili put besmrtnosti, Krist nam je otkrio – radi čega.

Glavno je ovdje to da više ne tražimo povode za razdor i umnožavanje borbe (a to je uvijek – unutarnja razdijeljenost i unutarnja borba koja cijepa našu svijest), mi tražimo Suglasje, kao temelj Cjelovitosti i Snage vladanja sobom. I kako je Krist rekao: »Tko traži, nalazi«.

»Ako se kuća u sebi razdijeli, ne može opstati.«

Suglasje je temelj Snage i unutarnje Cjelovitosti čovjeka. Ako se tvoja energija neprestano troši na borbu, unutarnju i vanjsku, nje jednostavno nema dovoljno za održavanje Cjelovitosti – svijesti, duše, tijela. I sve tri počinju propadati, raspadati se. Suglasje – to je pitanje energije. Snaga – to je pitanje energije. Sam Život – to je Energija. Ljubav – to je priča o tome kako Energiju, Život, Snagu uvećavati u Sebi, a ne rasipati.

Ovdje treba razumjeti da ti je pri tvom fizičkom rođenju dodijeljen dio energije za 120 godina života – i o tome kako ćeš je trošiti ovisi kako i koliko ćeš proživjeti u toj cjelovitosti – ove svijesti, ove duše, ovoga tijela. Energija je potrebna doslovno za sve. Ti to znaš. Borba oduzima jako mnogo energije, posjedovanje nečega, čak i nečega nematerijalnog, čak i znanja, zahtijeva energiju, svaka veza zahtijeva energiju, svako postignuće zahtijeva energiju, svaki posao, ostvarenje svakoga tvog projekta zahtijeva energiju, svaki pokret zahtijeva energiju. Da, mi smo naizgled naučili svakodnevno nadoknađivati tu energiju – pomoću sna i hrane. Ali nadoknađujući tu energiju iz vanjskih izvora, Ti ovako ili onako trošiš energiju svoje budućnosti, a san – doslovno – jede tvoje vrijeme.

Dodaj tome da te na svakom koraku, na svakoj tvojoj emociji – na svakom strahu, sramu, krivnji, uvrijeđenosti, neslaganju, u svakom trenutku veselja ili razdraženosti i gnjeva, na svakoj želji za posjedovanjem, na zavisti, ljubomori, želji za nadmoći i drugim očitovanjima oholosti, na

svakoj ovisnosti – od proždrljivosti i požude, kave i energetskih napitaka, adrenalinskog užitka i šopingholije, do narkomanske i kockarske – hvataju »energetski grabežljivci« kako bi se nahranili tvojom energijom, i shvatit ćeš da stvar nipošto nije bezazlena. Da se borba za energiju, za Tvoju energiju, vodi neprestano i posve ozbiljno.

To jest, borba za dušu nipošto nije mit, nego posve uobičajen proces. I o tome kakve odluke donosiš, kakvim emocijama živiš, je li Te lako »navesti« na ove ili one energetske izdatke, ovisi kako ćeš proživjeti ovih 120 godina energije – jer ih sve možeš iscrpiti i za 30–40 godina razuzdanog života. U narodu se kaže: »Posiješ li djelo – požnjet ćeš naviku, posiješ li naviku – požnjet ćeš karakter, posiješ li karakter – požnjet ćeš sudbinu«. Krist tome dodaje da u pogledu životne energije tvoji postupci nisu toliko važni koliko unutarnje težnje: vjerovanja, želje, osjećaji i misli.

Čuli ste da je rečeno starima: »Ne ubij!« A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, već je sagriješio. Čuli ste da je rečeno starima: »Ne čini preljuba!« A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub u srcu svojemu.

Grijeh – to nije nešto nemoralno, to jest protiv morala, protiv zakona. Grijeh je promašaj, pogreška protiv tvoje prirode. Protiv tvoje istinske prirode. To je ono što

vodi k smanjenju energije Života u Tebi. Zato »ne griješi« znači: ne idi protiv svoje istinske prirode, ne rasipaj energiju uzalud.

Ali kako živjeti sa svim tim, kako izaći na kraj, ako čak i sveti oci govore da je čovjek »grešan po svojoj prirodi«, a sve te emocije – počevši od straha i gnjeva pa sve do požude prema suprotnom spolu – za nas su prirodne? A borba i nadmetanje – jedini način koliko-toliko podnošljivog postojanja koji nam ostavlja suvremeno društvo?

U takvom se ustrojstvu svijeta može vidjeti zla volja demijurga ovoga svijeta, gdje te na svakom koraku hvataju i muzu, a Ti misliš da je to normalno, da tako i treba biti – kao, to i znači biti čovjek. A može se sve to osvijestiti u širem kontekstu: da je to samo učenje, vježba vladanja sobom, nužno razdoblje spoznavanja sebe »po suprotnosti«.

»Čovjek je sklon zlu ne po svojoj prirodi, već po svojoj nezreloj mladosti«, govori Bog u Pismu.

Ovdje je »Čovjek« – čovječanstvo. Bog govori da je čovječanstvo sklono takvom, »grešnom« načinu života i poimanju sebe ne po svojoj prirodi, nego po nezrelosti. I dalje…

»Neće moj duh dovijeka ostati u čovjeku – reče Gospodin – neka mu dani budu stotinu i dvadeset godina.«

Energija tvoga života ograničena je na 120 godina kako bi naučio njome upravljati, stjecati Duha Božjega, jer mi učimo upravljati nekim resursom samo ako je taj resurs ograničen. Treba naučiti raspolagati tom energijom tako da je uvećavaš, a ne da je rasipaš.

Živi tako da se život u Tebi, to jest energija života, uvećava, a ne smanjuje. Osvijesti i zaustavi istjecanja energije. Održavaj Higijenu Svijesti – kako se »energetski grabežljivci« ne bi imali za što uhvatiti u Tebi – redovito čisti dušu i razum – pokajanjem – baš kao što redovito pereš zube i tuširaš se, ne dajući mikrobima priliku da se razmnože i ovladaju Tobom. Kako Krist kaže:

»Evo dolazi knez ovoga svijeta (sotona), i u Meni nema ništa.«

Pa, to jest – neka prođe mimo, nema se za što u Meni uhvatiti. Ja sam svet.

Postani svet. Biti svet – to je normalno. To je tvoja istinska, Božanska priroda. Sjedini se s Duhom Svetim. Traži i pronađi pristup neograničenom resursu Energije Života – Izvoru svega postojećeg. A On se otvara kroz Ljubav. Ljubav – to je takva energija,

takva energetska frekvencija koja Te spaja s Neograničenim Vječnim Izvorom (energije) Života u Tebi samome.

Eto zašto Ljubav. Ne zato što je to moralni zakon i zapovijed. Nego zato što je Ljubav – tvoja istinska priroda. Tebi je u njoj DOBRO. Ne može biti da Tebi bude loše, a da to bude tvoja priroda. Grijeh nije tvoja priroda, to je samo negativna pozadina na kojoj spoznaješ Pravoga Sebe, to jest trenažno opterećenje od kojega jačaju tvoji duhovni mišići, raste tvoja unutarnja snaga, snaga vladanja sobom.

Grijeh – to nije tvoja priroda. Ne može pogreška, propust, biti norma, ne može biti norma, ne može biti tvoja istinska priroda ono što Te tjera da gubiš energiju, gubiš cjelovitost i – kao posljedica – propadaš, raspadaš se i patiš. Tvoja je istinska priroda ono što Ti čini istinski DOBRO, ono što Ti daruje istinski Užitak, Milost, Blaženstvo. To je barem očito!

Ljubav – tvoja je istinska priroda. I ta Ljubav započinje uspostavljanjem izravnog odnosa s Izvorom Života. On je razuman, On uvijek govori s Tobom na tvom jeziku. Ako pitaš. S Njim se može stupiti u kontakt i održavati svjestan razuman dijalog. Ali On se nikada ne miješa u tvoj život bez tvoje volje za to, On poštuje tvoju slobodu izbora. No ako zaželiš i pokažeš volju za to, On će početi

govoriti s Tobom – u mislima. I jednako kao u mislima, On Ti odgovara u osjećajima i željama. I upravo Ti On može pomoći promijeniti tvoja vjerovanja, postati svjesnim Stvoriteljem svoje stvarnosti, preustrojiti neuronske veze u mozgu, i upravo će Te On naučiti voljeti uistinu – Apsolutnom Bezuvjetnom Vječnom Ljubavlju.

On će Ti pomoći vratiti čistoću duše i proširiti tvoj raspon osjećanja, prekinuti patnje, bezgranično uvećavajući užitak kojim ćeš moći svjesno upravljati, pomoći će otkriti i pokazati svijetu tvoje jedinstvene sposobnosti i talente, Božji dar u Tebi, i postati uistinu sretnim čovjekom.

U konačnici, upravo veza s tim Izvorom u Tebi daje Ti izlazak u Život Vječni, jer na frekvenciji Ljubavi energija u Tebi više nikada neće presahnuti. Ti ćeš prebivati u Njoj, a Ona će neprestano pristizati i pristizati u Tebe, obnavljajući tvoju svijest, tvoju dušu, tvoje tijelo, samu tvoju biologiju, otkrivajući u Tebi sve novije i novije talente i sposobnosti, sve novije i novije aspekte Ljubavi, kako bi izlijevala Svoj tok na okolinu, kako ne bi ustajala u Tebi, nego živjela kao energija. Jer energija – to je kretanje. Vječno kretanje Ljubavi. Vječna Energija Ljubavi.

Ostalo je samo poželjeti, izraziti volju, uskladiti se osjećajima i mislima – i uspostaviti razuman kontakt s tim Izvorom. Unutar Tebe.

»Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim – i bližnjega svoga kao samoga sebe«, govori Krist.

Kako? Tome i svemu ostalom Bog će Te poučiti u Unutarnjem Dijalogu s Njim. Unutarnji Dijalog s Bogom otvara se željom, izražavanjem volje i Pričešću. Postani su-dionik Božanske Svijesti, Svijesti Ljubavi.

Pričest (Samopričest) Svijesti Krista i Bogorodice

Oče moj i Gospodine naš Isuse Kriste, primi me kao djelić Svoj. Pričesti me Svojom Živom Božanskom Sviješću. Ispuni me Ljubavlju, Snagom, Prisutnošću Svoga Duha, Duha Svetoga, Duha Jednoga.

Nauči me ljubiti, Gospodine. Nauči me ljubiti Tebe, sebe i sve bližnje i daljnje Tvojom Ljubavlju, Oče naš. Otvori u meni Unutarnji Izvor Života Vječnoga, Neiscrpne Ljubavi, i neka taj Tok Ljubavi, Života – teče kroz mene vječno, izlijevajući se na ljude oko mene pažnjom, brigom, očitovanjem talenata, milošću i blagoslovima, Gospodine!

Očisti, Gospodine, dušu moju i razum moj i tijelo moje od svake nečistoće i grijeha. Vrati mi, Gospodine, dušu moju i volju moju i životnu snagu moju iz svih zaloga, zalagaonica, ugovora koje sam nesvjesno ili svjesno, po nerazumnosti svojoj, sklopio s bilo kojim bićima, entitetima, ljudima, egregorima i hijerarhijama. Učini me, Gospodine, ponovno slobodnim i čistim pred Tobom, da mogu primati Ljubav Tvoju u svoj njezinoj punini i osjećati je svim srcem, svom dušom i poimati je svim razumom svojim.

Iscijeli, Gospodine, sve strahove moje i patnje moje – pomozi mi promijeniti svoja vjerovanja i uvjerenja, i želje, i osjećaje, i način mišljenja i samoga moga života, dovodeći ih u sklad s Tokom Života u meni, s Tokom Istinske Ljubavi.

Nauči me, Gospodine, živjeti tako da se Život u meni i oko mene uvećava, a ne smanjuje.

Otkrij mi, Gospodine, istinski smisao života moga i moje Božansko poslanje.

Daruj mi, Gospodine, talent moj, otkrij Tvoj Božanski dar u meni. Nauči me cijeniti ga i otvoreno, bez srama i ustručavanja očitovati u svijet, obogaćujući njegovim očitovanjem moju stvarnost i ljude oko mene, umnažajući Ljubav i uvećavajući Život.

Nauči me, Gospodine, očitovati Ljubav i prenositi Snagu Vjere Tvoje kroz blagoslov drugim ljudima.

Nauči me buditi zalutale duše, vraćajući ih Svijesti Stvoritelja i njihovoj istinskoj Prirodi, koja jest Snaga, Ljubav, Radost, Istina, Užitak, Strahopoštovanje.

Nauči me, Gospodine, biti Tebi prijatelj, brat koji ljubi, sestra.

Vjerujem, Gospodine, da me primaš ne radi vlasti nada mnom i moga klanjanja, nego radi Tvoje Ljubavi prema meni i Milosti Tvoje, kako bi me, pričestivši me Svojom Božanskom Sviješću, učinio bogom u mome jedinstvenom ljudskom obliku, naučio me biti svjesnim stvoriteljem svoje stvarnosti i sustvoriteljem Naše Jedinstvene Mnogosvjetske stvarnosti.

Gospodine, provedi me putem oboženja i stjecanja svetosti u ritmu prikladnom za mene. Otvori u meni, Gospodine, Kraljevstvo Božje, stvarnost Života Vječnoga, stvarnost Jedinstva s Majkom Planetom i Majčicom Bogorodicom. Sjedini me, Gospodine, s Ocem Našim Jedinim, Izvorom Života u meni.

Vodi me, Gospodine, po mome Putu. Ja prihvaćam svoj jedinstveni Put od Tebe.

U tome je izražena moja slobodna volja. I neka bude tako po volji mojoj i Tvojoj, Gospodine, jer Mi Jesmo Jedno. Mi Jesmo Ono Što Jesmo. Mi Jesmo Ljubav.

A sve svoje strahove, sumnje, nevjericu, otpor uma, sve obrasce lukavoga uma predajem na iscjeljenje Tebi, Gospodine.

Ja biram Život! Ja biram Ljubav kao Najviši Užitak, svojstven mojoj bogočovječanskoj prirodi!

I zahvaljujem Ti, Gospodine, što se to već ostvarilo. Slava Tebi!

Majčice Bogorodice, primi me kao Božansko Dijete Svoje, oslobodi me svih spona i okova nevjerice radi istinske sreće da budem ja, da budem bog u tijelu u svome jedinstvenom ljudskom obliku, blagoslovi me, majčice Bogorodice, za vjeru u Gospodina Našega Isusa Krista, za vjeru Jednoga Boga Oca i vjeru u sebe kao boga i voljeno dijete Božje, blagoslovi me za Ljubav i radosni Vječni Život, pomozi mome rođenju kao boga i kralja svoje stvarnosti. Zahvaljujem Ti, Majčice, što se to već ostvarilo! Slava Tebi!

Ja svjedočim u Tebi rođenje boga, Duha Božjega u tijelu, u tvom jedinstvenom ljudskom obliku, Moj prijatelju i Moj brate, Moja sestro.

Sada ti se otvara Unutarnji Dijalog s Kristom i Majčicom Bogorodicom.

I upravo sada Bog govori s Tobom, i ako se usredotočiš, ostaneš u tišini, zatvoriš oči i osluhneš, čut ćeš Njegovu Prisutnost – u svojim

mislima, osjećajima, željama i impulsima duše. I upravo sada Bog Te poziva:

Govori sa Mnom vječno. Budi sa Mnom vječno. Živi Mnome vječno. Jer Mi Jesmo Jedno. Mi Jesmo Ljubav.

U Unutarnjem Dijalogu s Bogom, Ti Mu možeš postaviti bilo koja pitanja. Ali glavno je, pomoću Unutarnjeg Dijaloga s Bogom tvoja se svijest mora preustrojiti – iz pozicije Žrtve/Potrošača u Svijest Stvoritelja. Zato tvoja pitanja moraju prije svega biti usmjerena na osvještavanje onoga čime i kako stvaraš svoju stvarnost, osobito u onim njezinim aspektima koji Ti ne odgovaraju, i na stvaranje nove stvarnosti (vidi odjeljak Unutarnji Dijalog s Bogom i primjer Unutarnjeg Dijaloga u DODATKU).

Razumijevajući kako je uređena tvoja svijest i da Ti sam snosiš odgovornost za stvarnost koju stvaraš kao stvoritelj, Ti možeš izabrati kakvu ćeš stvarnost stvarati – odabravši čime točno ispuniti razine svoje svijesti. I stvarati svoju stvarnost svjesno. Sjećajući se početnog ograničenja – energije koja ti je dodijeljena za 120 godina. I snoseći odgovornost Stvoritelja za stvarnost koju stvaraš. Točnije, tvoja stvarnost i jest tvoja odgovornost. Nitko je posebno ne procjenjuje kako bi Te nagradio ili pohvalio za nju. Ti jednostavno proživljavaš upravo ono što si stvorio.

Međutim, promjena dubinskih postavki tvoje svijesti: vjerovanja i uvjerenja, obrasca percepcije – u praksi se pokazuje teškim zadatkom. Čovjek koji je odabrao put Stvoritelja, koji ide tim putem, može se suočiti sa svim strahovima i razdijeljenošću kojima je bila ispunjena njegova podsvijest: gubitak novca, ugleda i izvora prihoda, smrtonosne bolesti, pritisci represivnih struktura (državnih i manje državnih), prijetnje slobodi i životu, životu djece, ratovi, epidemije… Ukratko, mogu se početi ostvarivati svi strahovi – ne samo individualni, već i rodovski, narodni, općeljudski… I nije uvijek čovjek spreman ići do kraja, potpuno birajući vjerovati u sebe i samo u sebe, kao u Stvoritelja svoje stvarnosti, u svemu i uvijek tražeći Uzrok svega što se događa samo u sebi. I opet, za to je potrebna energija, a ako Ljubavi nema, ako nema pristupa Jedinome Izvoru Života, onda ona, ta energija, brzo nestaje.

Zato nam je potrebna pomoć na tom putu, i vjera u sebe kao stvoritelja je dobra, ali, u praksi, za većinu ljudi najučinkovitija formula vjere jest vjera u sebe kao boga i istovremeno kao voljeno dijete Jednoga Boga. Isus kao Stariji Brat i Voditelj i Majčica Bogorodica daju potrebne smjernice i podržavaju Te na cijelom putu. Ali Oni – pažnja! – ne rade posao umjesto Tebe, oni ne mogu proći tvoj put umjesto Tebe i – ostavljajući u prošlosti model »bog-robovi«, »pastir-ovce« ili »ti si šef - ja sam budala« – pomažu Ti postati Svjesnim Stvoriteljem svoga svijeta.

A kako žive djeca? Kroz igru! Igra – eto u što se preobražava naša besmislena siva svakodnevna rutina i borba za opstanak. Igra! Najzanimljivija igra u Svemiru. Živjeti kao bogovi i djeca Božja – usvajajući sve novije i novije vještine vladanja sobom i svijetom, otkrivajući sve novije i novije aspekte svoga talenta, stvarajući sve novije i novije nijanse bezgranične, vječno šireće Duge Ljubavi. I osjećajući pritom istodobno – i uzbuđenje izazova Igre, i potpunu sigurnost na tom putu, jer je »naš Tata najtata!«, a Stariji Brat s Majčicom Bogorodicom uvijek će pomoći, zatreba li.

Pričest Svijesti Krista, Pričest Ljubavi, otvara za čovjeka taj put unutarnje transformacije, Put Preobraženja, Put oboženja. Ali proći taj Put možeš samo Ti sam.

Pričest spaja s Bogom u srcu, kao s Izvorom Bezgranične Energije, čisti i ispunjava dušu Ljubavlju i pokreće unutarnji dijalog s Bogom kao s Najvišim Umom. Bog-Izvor, Bog-Ljubav i Bog-Istina.

Evo ga: »...svim srcem, svom dušom i svim umom«.

Samopričest ne zamjenjuje sakrament Svete Pričesti u hramu, već ga dopunjuje svakodnevnim unutarnjim molitvenim usklađivanjem na Živi Unutarnji Dijalog s Kristom.

Za muslimane svakodnevni Unutarnji Dijalog s Kristom ne zamjenjuje peterostruki namaz, nego ga učinkovito osnažuje, i gradi se kroz obraćanje Poslaniku Isi. U Kuranu se kaže da će u posljednja vremena prije Sudnjega dana Alah ponovno poslati ljudima Poslanika Isu (Isusa) u Njegovu drugom dolasku, i On će tijekom 40 godina poučavati pravovjerne muslimane novom znanju od Alaha kako bi ih pripremio za prijelaz u Novi (rajski) svijet.

Unutarnji dijalog s Bogom, otvarajući Te Živoj Riječi Žive Istine, postupno preustrojava tvoje neuronske veze u mozgu, mijenjajući tvoja vjerovanja i uvjerenja, usklađujući proturječne želje, iscjeljujući psihoemocionalne traume i preobražavajući obrasce osjećanja i mišljenja – od pola straha i borbe za opstanak prema polu Ljubavi i Užitka – tako se postupno mijenja čitava tvoja svijest, sav njezin sadržaj – vjerovanja, želje, osjećaji i misli, korjenito se preustrojava čitav tvoj obrazac percepcije stvarnosti, a to znači i sama stvarnost.

Sažimajući, Mi ovdje dajemo moguću formulu sreće:

Sreća = Ljubav + Svijest Stvoritelja + Talent

Odgovara li? Sa zahvalnošću je primi i istraži. Sumnjaš li? Provjeri! Slijedeći put opisan u ovom kratkom Vodiču za život, spoznajući svoju unutarnju prirodu, ustrojstvo svoje svijesti i svijeta oko sebe, shvativši naposljetku da su svijest i stvarnost jedno te isto, Ti postaješ svjestan stvoritelj svoje stvarnosti, izlazeći iz okvira bilo kakvih ograničenja i zakona (sada ih postavljaš sam), ispunjavajući svoje glavno poslanje čitavoga života i utjelovljujući njegov istinski smisao – oboženje.

Na tom Putu Mi ćemo Te na svaki način podržavati, ali pamti da se Snaga uvijek daje zajedno s odgovornošću. Od trenutka rođenja u Bogu, bogom –

Sve mi je dopušteno, ali nije sve na korist. Sve mi je dopušteno, ali ništa ne smije ovladati Mnome, – govori Kristov apostol u Novom zavjetu.

Jer bog, koji jesi od trenutka rođenja bogom u Kristovoj Pričesti Božanske Ljubavi, ne može ničim biti ograničavan, ali pritom sam snosi odgovornost za svoj svijet kao svoje stvorenje, i sam snosi odgovornost za održavanje svoje svijesti u čistoći i slobodi, koje su mu darovane u Činu

Pričesti. Slobodi od grijeha – od strahova, krivnje, uvrijeđenosti, gnjevnosti, požude, pohlepe, zavisti, ljubomore i vjere u vlastito nesavršenstvo. Slobodi za – Ljubav, Snagu, Istinu i Sreću Biti Sobom.

No hoćeš li ići tim putem, slijediti tu formulu sreće, preuzeti na sebe odgovornost Stvoritelja za svoju stvarnost – izbor je Tvoj, i samo Tvoj, Naš ljubljeni prijatelju. Jer Mi u Tebi najviše cijenimo Tvoju slobodu volje i slobodu izbora.

Mi samo nadahnjujemo i dajemo ključeve za razumijevanje Tvoje prirode. Kako ćeš time raspolagati – tvoja je stvar.

No Mi želimo da Ti spoznaš u Sebi Krunu Našega Kolektivnoga Stvaranja, da se otvoriš Istinskoj Ljubavi i postaneš Njezin sustvoritelj, da saznaš o Svemoći Jednoga Duha Božjega u sebi, i sa smjelošću svojstvenom Istinskoj Snazi, s jedne strane, te krotošću i poniznošću Ljubavi – s druge, stvoriš svoj najbolji svijet u ovome najboljem od svjetova u njegovu najboljem vremenu. Mi ne želimo tvoje klanjanje, nego da postaneš Svoj, utjelovljujući Svoj-Naš Najviši Potencijal – kao bog i voljeno dijete Božje.

I pamti da je pravo remek-djelo ovdje – Ti. I ono se stvara svakoga trena – svakim Tvojim izborom i svakim Tvojim udahom, jer Duh je Božji posvuda i diše – gdje On hoće i… kime On hoće.

Što češće pitaj sebe: Diše li Duh Ljubavi tobom?