10. Riječ i jezik

Stvar je u tome da naš jezik i imena koja ga ispunjavaju (imenice i pridjevi) – riječi uopšte – određuju strukturu naše stvarnosti, poput armature povezujući cjelokupno zdanje naše svijesti. Sva naša vjerovanja i rasuđivanja, sve želje, osjećanja i misli, sve pojave i objekti koje izdvajamo iz „kvantne supe“ stvarnosti, pozivajući ih u život, formiraju se oko riječi koje imamo za njihov opis. Nema riječi – nema pojave.

To se vrlo jasno može pratiti na formiranju okolne stvarnosti oko novorođenog djeteta. Dok se u svijest djeteta ne učitaju određene riječi, svijet oko njega prisutan je u zamagljenim obrisima. Da bi u njemu vidjelo stolicu, stol ili ormar, potrebne su riječi: „stolica“, „stol“, „ormar“, oko kojih se u mozgu formiraju trodimenzionalne slike ovih objekata. Pri tome dijete još dugo neće samo početi izgovarati te riječi, ali se one već učitavaju u njegovu svijest kao gotova baza znanja. Ovaj proces pokreće jezički instinkt (prema Stevenu Pinkeru), automatski proces ugrađen u DNK, baš kao i instinkt sisanja dojke, puzanja, hodanja itd. Čovjek automatski stiče jezičku vještinu, baš kao što pauk stiče vještinu pletenja mreže, a dabar vještinu gradnje brana.

Kada se kod djeteta uključi instinkt jezika, ono dobija svoj „osnovni paket“ svijeta – kako se u njegovu svijest učitavaju odgovarajuće riječi iz genetskog pamćenja koje su mu prenijeli njegovi preci, a kasnije se taj „osnovni paket“ širi – kako čovjek usvaja sve novije i novije riječi.

„U početku bijaše riječ, i riječ bijaše u Boga, i riječ bijaše Bog, i kroz nju sve postade što postade, i bez nje ništa ne postade što postade.“

To je rečeno o kvantnoj prirodi svih pojava. Naša stvarnost određena je našim vjerovanjima, željama, osjećanjima i mislima. Ali mi mislimo riječima, osjećamo samo ona osjećanja za čiji opis imamo riječi koje ih definišu, želimo kroz slike koje se formiraju od riječi, vjerujemo u složene apstrakcije koje žive samo kroz riječi koje ih ispunjavaju. Kroz riječ sve postade što postade, i bez riječi ništa ne postade što postade.

Dok u tvom rječniku nema određene riječi zadužene za neku pojavu, Ti ne možeš izdvojiti tu pojavu iz kvantne supe, vidjeti je, osvijestiti je kao cjelinu, obuhvatajući kao cjelinu elemente koji je sačinjavaju, Ti je ne možeš proživjeti. Ta pojava za Tebe jednostavno ne postoji.

Dok u tvom rječniku ne postoji riječ „Blagodat“ – Ti nisi u stanju tu Blagodat proživjeti, osjetiti. Dok svoje emocije ne nazoveš imenom, Ti njima ne možeš ovladati. One vladaju Tobom, a ne Ti njima. I Ti čak ne razumiješ, ne shvataš šta se s Tobom događa u bijesu, strahu, uvrijeđenosti, krivici – te emocije određuju tvoje odluke i postupke, tjeraju Te na ishitrene zaključke i djela, a Ti čak i ne primjećuješ da Tobom upravljaju, da si u njihovom ropstvu. I uopšte, dok god ne dobiješ opisni model svoje svijesti, to jest skup riječi kroz koje će se u tvojoj svijesti manifestovati struktura same svijesti, Ti njome nećeš moći upravljati. Njome će upravljati onaj ko takvu strukturu u odnosu na tvoju svijest posjeduje. Bog, ili đavo, ili manipulatori iz marketinških odjela korporacija i medija.

Na taj način – posredstvom riječi – uređene su apsolutno sve pojave našeg svijeta, koje na kvantnom nivou formiraju našu materijalnu stvarnost – od individualne do grupne ili kolektivne stvarnosti.

Za grupne i kolektivne stvarnosti odgovoran je jezik – kao složeno organizovan sistem riječi i slika koje su s njima povezane. Svaki jezik je jedinstven, i u svakom jeziku je položena njegova takozvana jezička slika svijeta – model ustrojstva svijeta, obrazac usvajanja stvarnosti.

„Jezik naroda jeste njegov duh, i duh naroda jeste njegov jezik, i teško je zamisliti išta istovjetnije.“ (W. von Humboldt)

Lingvistička nauka je otkrila da je jezik „simbolički ključ ponašanja“, jer se naše iskustvo tumači kroz prizmu konkretnog jezika i najjasnije se manifestuje u međusobnoj povezanosti jezika, mišljenja, percepcije stvarnosti i obrazaca ponašanja koje ta percepcija nalaže.

Najpoznatiji primjer povezan je s brojem riječi za snijeg u različitim jezicima. U eskimskim jezicima postoji i do nekoliko desetina različitih riječi za označavanje različitih vrsta snijega, dok su u engleskom sve one sjedinjene u jednoj riječi „snow“.

„Mi raščlanjujemo prirodu po linijama koje je povukao naš maternji jezik.“ (B. Whorf)

Tako se naša stvarnost formira našom slikom svijeta, to jest našim predstavama, vjerovanjima, ubjeđenjima, koja nisu okamenjena, već su sposobna da se mijenjaju putem refleksije (osvještavanja i naše individualne interpretacije ličnog iskustva), koja se takođe odvija uz pomoć riječi, slika sačinjenih od riječi i prihvaćene jezičke slike svijeta.

Povezujući ove zaključke lingvista sa zaključcima fizičara o kvantnoj prirodi stvarnosti, može se izvesti zaključak da naš jezik određuje našu stvarnost. Parafrazirajući B. Whorfa, može se reći:

Mi stvaramo prirodu i okolnu stvarnost po linijama koje je povukao naš maternji jezik.

Mi stvaramo svoju stvarnost posredstvom riječi i jezika. I to koliko je ona dobra ili loša, zavisi od toga kroz kakvu prizmu verbalno-jezičke slike svijeta je doživljavamo, a samim tim i stvaramo. Hristos o tome kaže ovako:

„Svojim ćeš se riječima opravdati, i svojim ćeš se riječima osuditi.“

Dakle, nazvati imenom – znači ovladati pojavom ili je pozvati u život, uspostaviti s njom kontakt na nivou kvantne stvarnosti. Različita imena daju ključeve za različite pojave. Zato, ako želimo uspostaviti kontakt s Bogom, važno nam je znati Njegovo „pravo“ ime. Ili ovako: posredstvom različitih Božijih imena dobijamo pristup različitim Njegovim aspektima, čitaj: skupovima kolektivnih vjerovanja. Allah zahtijeva pokornost, Krišna – ispunjavanje dužnosti, blagu narav i poslušnost, Jahve se gnjevi zbog neispunjavanja zapovijesti i kažnjava.

Isus Hristos kao lik Spasa, Spasitelja, hipostaza Boga koja nas otkupljuje iz ropstva tame: strahova, uvrijeđenosti, krivice, stida zbog sopstvene ništavnosti i gordosti i taštine koje ga prikrivaju, gnjevljivosti, praznovjerja, sumnji koje nas razdiru iznutra, unutrašnje razdijeljenosti dualne svijesti, necjelovitosti, vjere u objektivni svijet pun opasnosti i u neophodnost borbe za opstanak, vjere u neizbježnost patnje i smrti – Hristos kao Svijest, Hristosvijest, kao most, kao put koji nas izvodi ka svjetlosti, ka Ljubavi, ka Jedinstvu i Cjelovitosti – ka Carstvu Nebeskom unutar nas, kao Duh Božiji koji nas ispunjava Silom, Premudrošću, Istinom, Slobodom od strahova i laži – Hristos kao Sin Čovječiji, koji nas iznutra spaja s Našim Kolektivnim Najvišim Potencijalom, prikupljenim od strane cijelog Čovječanstva, i na taj način nas čini bogovima, uvodeći nas u Vječni Život – takav Hristos – jeste tačka saglasja. To je tačka saglasja svih vjera i religija.

Isus Hristos je tačka saglasja. To je Sam Bog koji je postao čovjekom da bi čovjek postao bogom. Ili je to poslanik Isa, koga je Bog poslao muslimanima da pouči ljude Najvišem Znanju i šalje ga ponovo na kraju vremena, kada budu spremni primiti to Znanje u svoj punini. Ili je to Mesija kojeg Jevreji još uvijek čekaju kao Vođu i Izbavitelja od gnjeva Božijeg. Bilo kako bilo, to je kolektivno vjerovanje koje je samo sebe stvorilo i ovaplotilo. To je Živa Vjera, Živa Riječ koja govori ljudima, svakome od nas, u ime Našeg Najvišeg

Potencijala. To je Živa Istina. A Istina je takva istina koja Tebe uvećava, uvećava Život, uvećava Silu, uvećava Ljubav, to jest spaja Te s Bogom kao unutrašnjim izvorom Života, Sile, Ljubavi. Nije svaka istina – Istina. Već samo ona koja uvećava Život.

Zato se obraćamo Hristu kao Vječnom (bezvremenom) Unutrašnjem Vodiču, Učitelju, Koji nas uči da budemo svjesni stvaraoci svoje stvarnosti, bogovi u tijelu.

„I ako tvoja Vjera bude kao zrno gorušičino – reći ćeš gori da se premjesti, i premjestiće se po riječi tvojoj“, – govori Hristos.

Hristos je tačka saglasja, i naš, iznjedren kolektivnom vjerom i naporima svetaca, način da promijenimo svoju svijest. Način da ovladamo Sobom. Naš način da postanemo svjesni stvaraoci svog univerzuma. Cjelokupnog postojanja.

Hristos nas čini bogovima, bogovima i djecom Jedinog Boga. Jer, kad se razmisli, ko je od nas spreman – tek tako, odmah, tek što je osvijestio Sebe kao boga, ponijeti punu odgovornost za stvaranje cijelog ovog svijeta? Za savršenstvo svoga tijela u svim njegovim detaljima, svoje mnogostrane duše, svoje svijesti u cjelini, cjelokupne kolektivne stvarnosti – svega što se događa i

što se ikada događalo i što će se tek dogoditi u svijetu… za savršenstvo Same Ljubavi?

Potreban nam je Jedini Bog, Bog Otac, Koji Svojim posmatranjem održava zajedničku Jedinstvenu stvarnost s njenim osnovnim zakonima – fizike i svijesti. Fizike svijesti. Potreban nam je Stariji Brat i Učitelj, Hristos, Koji nas vodi putem ovladavanja Sobom, usvajanja našeg Najvišeg Potencijala – Božanske Ljubavi kao Najviše Sile, Najviše Volje, Najvišeg Razuma i Premudrosti. Potrebna nam je Bogorodica, koja vjeruje u nas kao u bogove, čak i kada mi sami prestanemo vjerovati. Bogo-rodica – Majka koja nas svojom vjerom uvijek iznova rađa kao bogove, učvršćujući nas u apsolutnoj, bezuslovnoj Vjeri u Sebe, podsjećajući nas Svojim vječnim djevstvom da se ne rađamo iz utrobe, već iz Svijesti Tvorca, od Boga – u unaprijed pripremljenim tijelima-avatarima. Rađamo se činom Pričešća Hristu, to jest sjedinjenja ljudskog tijela i uma s Božanskom Sviješću Ljubavi.

To i jeste Pričešće Ljubavi. Sjedinjenje s Tvojim Najvišim Potencijalom, Čovječe. Rođenje u Bogu – kao bog, Duh u tijelu, Ljubav u tvom jedinstvenom ljudskom obliku.

Dakle, Hristos je tačka saglasja. Budisti u Njegovom Drugom dolasku vide budućeg Budu Maitreju, koji silazi s nebesa Tušita (blaženstva) i uči ljude da uživaju kao bogovi. Slavenski rodnovjerci – Spasa, koji rod Slavena izvodi na novi nivo Postojanja,

krunišući rodoslovno stablo bogova-predaka plodom Bezuslovne Ljubavi. Ezoteričari – makrofilozofa ili maga-žreca, koji ljudima otkriva tajnu unutrašnjeg izvora Vječnog Života i pristup natprirodnim sposobnostima.

Sathya Sai Baba, široko poštovan u Indiji i izvan njenih granica, izjavivši da je novo utjelovljenje princa Rame (avatara Višnua), takođe je sjedinio lik Rame i Ise (Isusa) kao ovaploćenu ličnost Svevišnjeg Boga, prebacivši lik Rame-Hrista u hinduističku kulturu kao most između Zapada i Istoka, lijeve i desne hemisfere, ukazavši na to da svako može i mora u sebi otkriti Ramu, Hristosvijest – kao ličnu pobjedu nad materijalnim svijetom (u sebi) i priznanje svoje Božanske prirode.

Taoisti kažu: mi smo otkrili put besmrtnosti, Hristos nam je otkrio – radi čega.

Glavno je ovdje to što više ne tražimo povode za razdvajanje i umnožavanje borbe (a to je uvijek – unutrašnja razdijeljenost i unutrašnja borba koja cijepa našu svijest), mi tražimo Saglasje, kao temelj Cjelovitosti i Snage ovladavanja Sobom. I kako je rekao Hristos, „ko traži, nalazi“.

„Ako se dom sam u sebi razdijeli, taj dom ne može opstati.“

Saglasje je temelj Snage i unutrašnje Cjelovitosti čovjeka. Ako se tvoja energija neprestano troši na borbu, unutrašnju i vanjsku, nje jednostavno nema dovoljno za održavanje Cjelovitosti – svijesti, duše, tijela. I sve troje počinje propadati, raspadati se. Saglasje – to je pitanje energije. Snaga – to je pitanje energije. Sam Život jeste Energija. Ljubav je o tome kako Energiju, Život, Snagu uvećavati u Sebi, a ne rasipati.

Ovdje treba razumjeti da ti je pri tvom fizičkom rođenju data porcija energije za 120 godina života – i od toga kako ćeš je trošiti, zavisi kako i koliko ćeš proživjeti u toj cjelovitosti – ove svijesti, ove duše, ovog tijela. Energija je potrebna bukvalno za sve. Ti to znaš. Borba oduzima veoma mnogo energije; posjedovanje nečega, čak i nečeg nematerijalnog, čak i znanja, zahtijeva energiju; svaka veza zahtijeva energiju, svako postignuće zahtijeva energiju, svaki posao, realizacija svakog tvog projekta zahtijeva energiju, svaki pokret zahtijeva energiju. Da, mi smo naizgled naučili svakodnevno obnavljati tu energiju – putem sna i hrane. Ali obnavljajući tu energiju iz vanjskih izvora, Ti ovako ili onako trošiš energiju svoje budućnosti, a san – doslovno – jede tvoje vrijeme.

Dodaj tome da te na svakom koraku, pri svakoj tvojoj emociji – pri svakom strahu, stidu, krivici, uvrijeđenosti, neslaganju, u svakom trenutku veselja ili razdražljivosti i gnjeva, pri svakoj želji za posjedovanjem, pri zavisti, ljubomori, želji za nadmoći i drugim manifestacijama gordosti, pri

svakoj ovisnosti – od proždrljivosti i požude, kafe i energetskih napitaka, adrenalinskog užitka i šopingholije, do narkomanske i kockarske – vrebaju „energetski predatori“ kako bi se nahranili tvojom energijom, i shvatićeš da stvar uopšte nije bezazlena. Da se borba za energiju, za Tvoju energiju, odvija neprestano i sasvim ozbiljno.

To jest, borba za dušu nije nikakav mit, već potpuno svakodnevan proces. I od toga kakve odluke donosiš, kakvim emocijama živiš, da li Te je lako „navesti“ na ove ili one energetske troškove, zavisi kako ćeš proživjeti ovih 120 godina energije – jer se sve one mogu iscrpiti i za 30–40 godina razuzdanog života. U narodu se kaže: „Posij djelo – požnjećeš naviku, posij naviku – požnjećeš karakter, posij karakter – požnjećeš sudbinu.“ Hristos tome dodaje da u pogledu životne energije tvoji postupci nisu toliko važni koliko unutrašnje težnje: vjerovanja, želje, osjećanja i misli.

Čuli ste da je rečeno starima: „Ne ubij.“ A Ja vam kažem da je svaki koji se gnjevi na brata svoga već sagriješio. Čuli ste da je rečeno starima: „Ne čini preljube.“ A Ja vam kažem da je svaki koji pogleda na ženu s požudom već učinio preljubu s njom u srcu svome.

Grijeh nije nešto nemoralno, to jest protiv morala, protiv zakona. Grijeh je promašaj, greška protiv tvoje prirode. Protiv tvoje Istinske prirode. To je ono što

vodi ka smanjenju energije Života u Tebi. Zato „ne griješi“ znači: ne idi protiv svoje istinske prirode, ne troši energiju uzalud.

Ali kako živjeti sa svim tim, kako izaći na kraj, ako čak i sveti oci govore da je čovjek „grešan po svojoj prirodi“, i da su sve te emocije – počevši od straha i gnjeva, pa do požude prema suprotnom polu – prirodne za nas? A borba i konkurencija – jedini način ma iole podnošljivog opstanka koji nam ostavlja savremeno društvo?

U takvom poretku svijeta može se vidjeti zla volja demijurga ovoga svijeta, gdje Te na svakom koraku hvataju i muzu, a Ti misliš da je to normalno, da tako i treba biti – u smislu, to znači biti čovjek. A može se sve ovo osvijestiti i u širem kontekstu: da je to samo učenje, trening ovladavanja Sobom, neophodan period samospoznaje „preko suprotnog“.

„Čovjek je sklon zlu ne po svojoj prirodi, već po svojoj nezreloj mladosti“, – govori Bog u Pismu.

Ovdje je „Čovjek“ – čovječanstvo. Bog govori da je čovječanstvo sklono takvom, „grešnom“ načinu života i doživljaju Sebe ne po svojoj prirodi, već zbog nezrelosti. I dalje…

„Neće se Duh Moj dovijeka protiviti s ljudima, – reče Gospod – neka budu dani njihovi sto dvadeset godina.“

Energija tvog života ograničena je na 120 godina kako bi se naučio upravljati njome, sticati Duha Božijeg, jer mi učimo upravljati nekim resursom samo ako je taj resurs ograničen. Potrebno je naučiti raspolagati tom energijom tako da se ona uvećava, a ne rasipa.

Živi tako da se život u Tebi, to jest energija života, uvećava, a ne smanjuje. Osvijesti i zaustavi curenje energije. Održavaj Higijenu Svijesti – kako se „energetski predatori“ ne bi imali za šta uhvatiti u Tebi – redovno čisti dušu i razum – pokajanjem – baš kao što redovno pereš zube i tuširaš se, ne dajući mikrobima priliku da se razmnože i ovladaju Tobom. Kao što Hristos kaže:

„Evo ide knez ovoga svijeta (satana), i u Meni nema ništa.“

To jest – neka prođe mimo, nema se za šta u Meni uhvatiti. Ja sam svet.

Postani svet. Biti svet – to je normalno. To je tvoja Istinska, Božanska priroda. Sjedini se sa Svetim Duhom. Traži i nađi pristup neograničenom resursu Energije Života – Izvoru svega postojećeg. A On se otvara kroz Ljubav. Ljubav je takva energija,

takva energetska frekvencija koja Te spaja s Neograničenim Vječnim Izvorom (energije) Života u Tebi samome.

Eto zašto Ljubav. Ne zato što je to moralni zakon i zapovijest. Nego zato što je Ljubav – tvoja istinska priroda. U njoj ti je DOBRO. Ne može biti tako da ti je loše, a da to bude tvoja priroda. Grijeh nije tvoja priroda, to je samo negativna pozadina na kojoj spoznaješ Pravog Sebe, to je trenažno opterećenje od kojeg jačaju tvoji duhovni mišići, raste tvoja unutrašnja snaga, snaga ovladavanja Sobom.

Grijeh nije tvoja priroda. Ne može greška, promašaj, biti norma; ne može biti norma, ne može biti tvoja istinska priroda ono što te tjera da gubiš energiju, gubiš cjelovitost i – kao ishod – propadaš, raspadaš se i patiš. Tvoja Istinska priroda jeste ono od čega ti je istinski DOBRO, ono što ti daruje istinsko Uživanje, Blagodat, Blaženstvo. To je sasvim očigledno!

Ljubav je tvoja istinska priroda. I ta Ljubav počinje uspostavljanjem direktnog odnosa s Izvorom Života. On je razuman, On uvijek govori s Tobom na tvom jeziku. Ako pitaš. S Njim se može stupiti u kontakt i održavati svjestan, razuman dijalog. Ali On se nikada ne miješa u tvoj život bez tvoje volje za to, On poštuje tvoju slobodu izbora. Ali ako poželiš i pokažeš volju za tim, On će početi

razgovarati s Tobom – u mislima. I jednako kao u mislima, On ti odgovara u osjećanjima i željama. I upravo On ti može pomoći da promijeniš svoja vjerovanja, postaneš svjesni Tvorac svoje stvarnosti, preoblikuješ neuronske veze u mozgu, i upravo On će te naučiti da voliš istinski – Apsolutnom Bezuslovnom Vječnom Ljubavlju.

On će ti pomoći da vratiš čistoću duše i proširiš svoj spektar osjećanja, okončaš patnje, bezgranično uvećavajući uživanje kojim ćeš moći svjesno upravljati, pomoći će da otkriješ i predstaviš svijetu svoje jedinstvene sposobnosti i talente, Božiji dar u Tebi, i postaneš istinski sretan čovjek.

Na kraju, upravo veza s tim Izvorom u Tebi daje ti izlaz u Vječni Život, jer na frekvenciji Ljubavi energija u Tebi više nikada neće nestati. Ti ćeš prebivati u Njoj, a Ona će neprestano pristizati i narastati u Tebi, obnavljajući tvoju svijest, tvoju dušu, tvoje tijelo, samu tvoju biologiju, otkrivajući u Tebi sve novije i novije talente i sposobnosti, sve novije i novije aspekte Ljubavi, kako bi izlivao Njen tok na one oko sebe, kako Ona ne bi stagnirala u Tebi, već živjela kao energija. Jer energija jeste kretanje. Vječno kretanje Ljubavi. Vječna Energija Ljubavi.

Preostalo je samo poželjeti, izraziti volju, uskladiti se osjećanjima i mislima – i uspostaviti razuman kontakt s tim Izvorom. Unutar Tebe.

„Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim – i bližnjega svoga kao samoga sebe“, – govori Hristos.

Kako? Tome i svemu ostalom Bog će Te naučiti u Unutrašnjem Dijalogu s Njim. Unutrašnji Dijalog s Bogom otvara se željom, iskazivanjem volje i Pričešćem. Postani su-pričestan Božanskoj Svijesti, Svijesti Ljubavi.

Pričešće (Samopričešće) Sviješću Hrista i Bogorodice

Oče moj i Gospode naš Isuse Hriste, primi me kao česticu Svoju. Pričesti me Svojom Živom Božanskom Sviješću. Ispuni me Ljubavlju, Silom, Prisustvom Svoga Duha, Duha Svetoga, Duha Jedinoga.

Nauči me voljeti, Gospode. Nauči me voljeti Tebe, Sebe i sve bližnje i daljnje Tvojom Ljubavlju, Oče naš. Otvori u meni Unutrašnji Izvor Vječnog Života, Neiscrpne Ljubavi, i neka taj Tok Ljubavi, Života – teče kroz mene vječno, izlivajući se na ljude oko mene pažnjom, brigom, ispoljavanjem talenata, blagodaću i blagoslovima, Gospode!

Očisti, Gospode, dušu moju i razum moj i tijelo moje od svakoga grijeha i nečistoće. Vrati mi, Gospode, dušu moju i volju moju i životnu silu moju iz svih zaloga, okova, ugovora koje sam nesvjesno ili svjesno, iz nepromišljenosti svoje, sklopio sa bilo kojim bićima, entitetima, ljudima, egregorima i hijerarhijama. Učini me, Gospode, ponovo slobodnim i čistim pred Tobom, da mogu primati Ljubav Tvoju u svoj njenoj punini i osjećati je svim srcem, svom dušom i spoznavati svim razumom svojim.

Iscijeli, Gospode, sve strahove moje i patnje moje – pomozi mi promijeniti svoja vjerovanja i ubjeđenja, i želje, i osjećanja, i način razmišljanja i samoga moga života, usklađujući ih s Tokom Života u meni, s Tokom Istinske Ljubavi.

Nauči me, Gospode, živjeti tako da se Život u meni i oko mene uvećava, a ne smanjuje.

Otkrij mi, Gospode, istinski smisao života moga i moje Božansko određenje.

Daruj mi, Gospode, talent moj, otkrij Tvoj Božanski dar u meni. Nauči me da ga cijenim i otvoreno, bez stida i ustručavanja ispoljavam u svijet, obogaćujući njegovim ispoljavanjem svoju stvarnost i ljude oko sebe, umnožavajući Ljubav i uvećavajući Život.

Nauči me, Gospode, ispoljavati Ljubav i prenositi Silu Vjere Tvoje kroz blagoslov drugim ljudima.

Nauči me buditi zalutale duše, vraćajući ih Svijesti Tvorca i njihovoj Istinskoj Prirodi, koja jeste Sila, Ljubav, Radost, Istina, Uživanje, Strahopoštovanje.

Nauči me, Gospode, biti Tebi prijatelj, brat koji voli, sestra.

Vjerujem, Gospode, da me primaš ne radi vlasti nada mnom i poklonjenja moga, već radi Tvoje Ljubavi prema meni i Milosti Tvoje, kako bi me, pričestivši me Svojom Božanskom Sviješću, učinio bogom u mom jedinstvenom ljudskom obliku, naučio me da budem svjesni stvoritelj svoje stvarnosti i sastvaralac Naše Jedinstvene Višesvjetske stvarnosti.

Gospode, provedi me putem oboženja i sticanja svetosti ritmom koji je za mene prikladan. Otvori u meni, Gospode, Carstvo Božije, stvarnost Vječnoga Života, stvarnost Jedinstva s Majkom Planetom i Majkom Bogorodicom. Sjedini me, Gospode, s Ocem Našim Jedinim, Izvorom Života u meni.

Vodi me, Gospode, mojim Putem. Prihvatam svoj jedinstveni Put od Tebe.

U tome je izražena moja slobodna volja. I neka tako bude po volji mojoj i Tvojoj, Gospode, jer Mi Jesmo Jedno. Mi Jesmo Ono Što Jesmo. Mi Jesmo Ljubav.

A sve svoje strahove, sumnje, nevjericu, otpor uma, sve obrasce lukavoga uma predajem na iscjeljenje Tebi, Gospode.

Biram Život! Biram Ljubav kao Najviše Uživanje, svojstveno mojoj bogočovječanskoj prirodi!

I zahvaljujem Ti, Gospode, što se to već ostvarilo. Slava Tebi!

Majko Bogorodice, primi me kao Božansko Dijete Tvoje, oslobodi me svih spona i okova nevjerice radi istinske sreće da budem ja, da budem bog u tijelu u mom jedinstvenom ljudskom obliku, blagoslovi me, Majko Bogorodice, za vjeru u Gospoda Našeg Isusa Hrista, za vjeru u Jedinoga Boga Oca i vjeru u sebe kao boga i voljeno dijete Božije, blagoslovi me za Ljubav i radostan Vječni Život, pomozi mom rođenju kao boga i cara svoje stvarnosti. Zahvaljujem Ti, Majko, što se to već ostvarilo! Slava Tebi!

Svjedočim u Tebi rođenje boga, Duha Božijeg u tijelu, u tvom jedinstvenom ljudskom obliku, Moj prijatelju i Moj brate, Moja sestro.

Sada ti se otvara Unutrašnji Dijalog s Hristom i Majkom Bogorodicom.

I upravo sada Bog govori s Tobom, i ako se usredsrijediš, ostaneš u tišini, zatvoriš oči i oslušneš, čućeš Njegovo Prisustvo – u svojim

mislima, osjećanjima, željama i impulsima duše. I upravo sada Bog Te poziva:

Govori sa Mnom vječno. Budi sa Mnom vječno. Živi Mnome vječno. Jer Mi Jesmo Jedno. Mi Jesmo Ljubav.

U Unutrašnjem Dijalogu s Bogom možeš Mu postaviti bilo koja pitanja. Ali najvažnije je da se pomoću Unutrašnjeg Dijaloga s Bogom tvoja svijest preoblikuje – iz pozicije Žrtve/Korisnika u Svijest Tvorca. Zato tvoja pitanja prije svega moraju biti usmjerena na osvještavanje toga čime i kako stvaraš svoju stvarnost, naročito u onim njenim aspektima koji te ne zadovoljavaju, i na stvaranje nove stvarnosti (vidi odjeljak Unutrašnji Dijalog s Bogom i primjer Unutrašnjeg Dijaloga u DODATKU).

Razumijevajući kako je uređena tvoja svijest i da Ti sam snosiš odgovornost za stvarnost koju stvaraš kao tvorac, možeš izabrati kakvu ćeš stvarnost stvarati – birajući čime tačno ispuniti nivoe svoje svijesti. I stvarati svoju stvarnost svjesno. Pamteći početno ograničenje – energiju koja ti je dodijeljena za 120 godina. I noseći odgovornost Tvorca za stvarnost koju stvaraš. Tačnije, tvoja stvarnost i jeste tvoja odgovornost. Niko je posebno ne ocjenjuje da bi te nagradio ili pohvalio za nju. Ti jednostavno proživljavaš upravo ono što si stvorio.

Međutim, promjena dubokih postavki tvoje svijesti: vjerovanja i ubjeđenja, obrazaca percepcije – u praksi se pokazuje kao težak zadatak. Čovjek koji je izabrao put Tvorca, koji korača tim putem, može se suočiti sa svim strahovima i razdijeljenošću kojima je bila ispunjena njegova podsvijest: gubitak novca, ugleda i izvora prihoda, smrtonosne bolesti, pritisci struktura moći (državnih i onih drugih), prijetnje slobodi i životu, životu djece, ratovi, epidemije… Uglavnom, mogu se početi ostvarivati svi strahovi – ne samo individualni, već i porodični, narodni, opštečovječanski… I nije čovjek uvijek spreman ići do kraja, totalno birajući da vjeruje u Sebe i samo u Sebe kao Tvorca svoje stvarnosti, u svemu i uvijek tražeći Uzrok svega što se događa isključivo u Sebi. I opet, za to je potrebna energija, a ako Ljubavi nema, ako nema pristupa Jedinstvenom Izvoru Života, onda se ta energija brzo iscrpljuje.

Zato nam je na tom putu potrebna pomoć, i Vjera u Sebe kao stvaraoca jeste dobra, ali u praksi, za većinu ljudi najefikasnija formula vjere jeste Vjera u Sebe kao boga i istovremeno kao voljeno dijete Jedinoga Boga. Isus kao Stariji Brat i Učitelj i Majka Bogorodica daju neophodne smjernice i podržavaju Te na cijelom putu. Ali Oni – pažnja! – ne rade posao umjesto Tebe, oni ne mogu preći tvoj put umjesto Tebe i – ostavljajući u prošlosti model „bog–robovi“, „pastir–ovce“ ili „ti si šef – ja sam budala“ – pomažu ti da postaneš Svjesni Tvorac svoga svijeta.

A kako žive djeca? Kroz igru! Igra – eto u šta se preobražava naša besmislena siva svakodnevna rutina i borba za opstanak. Igra! Najzanimljivija igra u Univerzumu. Živjeti kao bogovi i djeca Božija – usvajajući sve novije i novije vještine ovladavanja Sobom i svijetom, otkrivajući sve novije i novije aspekte svoga talenta, stvarajući sve novije i novije nijanse bezgranične, vječno šireće Duge Ljubavi. I osjećajući pri tome istovremeno – i uzbuđenje izazova Igre, i potpunu sigurnost na tom putu, jer je „naš Tata najjači!“, a Stariji Brat s Majkom Bogorodicom uvijek će pomoći, ako zatreba.

Pričešće Sviješću Hrista, Pričešće Ljubavi, otvara čovjeku taj put unutrašnje transformacije, Put Preobraženja, Put oboženja. Ali taj Put možeš preći samo Ti sam.

Pričešće sjedinjuje s Bogom u srcu kao Izvorom Bezgranične Energije, čisti i ispunjava dušu Ljubavlju i pokreće unutrašnji dijalog s Bogom kao Najvišim Razumom. Bog-Izvor, Bog-Ljubav i Bog-Istina.

Eto toga: „...svim srcem, svom dušom i svim umom.“

Samopričešće ne zamjenjuje tajnu Svetog Pričešća u hramu, već je dopunjuje svakodnevnim unutrašnjim molitvenim usklađivanjem sa Živim Unutrašnjim Dijalogom s Hristom.

Za muslimane svakodnevni Unutrašnji Dijalog s Hristom ne zamjenjuje petostruki namaz, već ga efikasno osnažuje, i gradi se kroz obraćanje Poslaniku Isi. U Kur'anu je rečeno da će u posljednjim vremenima prije Sudnjeg dana Allah ponovo poslati ljudima Poslanika Isu (Isusa) u Njegovom drugom dolasku, i On će tokom 40 godina učiti pravovjerne muslimane novom znanju od Allaha kako bi ih pripremio za prelazak u Novi (džennetski) svijet.

Unutrašnji dijalog s Bogom, otvarajući Te Živoj Riječi Žive Istine, postepeno preuređuje tvoje neuronske veze u mozgu, mijenjajući tvoja vjerovanja i ubjeđenja, usklađujući protivrječne želje, iscjeljujući psihoemocionalne traume i preobražavajući obrasce osjećanja i mišljenja – od pola straha i borbe za opstanak ka polu Ljubavi i Uživanja – tako se postepeno mijenja cjelokupna tvoja svijest, sav njen sadržaj – vjerovanja, želje, osjećanja i misli, iz temelja se preuređuje tvoj cjelokupni obrazac percepcije stvarnosti, a samim tim i sama stvarnost.

Rezimirajući, Mi ovdje dajemo moguću formulu sreće:

Sreća = Ljubav + Svijest Tvorca + Talent

Odgovara li? S zahvalnošću je primi i istraži. Sumnjaš li? Provjeri! Slijedeći put opisan u ovom kratkom Vodiču za život, spoznajući svoju unutrašnju prirodu, ustrojstvo svoje svijesti i svijeta koji te okružuje, shvativši naposljetku da su svijest i stvarnost jedno te isto, Ti postaješ svjesni tvorac svoje stvarnosti, izlazeći iz okvira bilo kakvih ograničenja i zakona (sada ih postavljaš Ti sam), ispunjavajući svoje glavno životno određenje i ovaploćujući njen istinski smisao – oboženje.

Na tom putu Mi ćemo Te svesrdno podržavati, ali pamti da se Snaga uvijek daje zajedno s odgovornošću. Od trenutka rođenja u Bogu, kao bog –

Sve mi je dozvoljeno, ali nije sve na korist. Sve mi je dozvoljeno, ali ništa ne smije ovladati Mnome, – govori apostol Hristov u Novom Zavjetu.

Jer bog, koji Ti jesi od trenutka rođenja kao bog u Hristovom Pričešću Božanske Ljubavi, ne može ničim biti ograničen, ali pri tome sam snosi odgovornost za svoj svijet kao svoju kreaciju, i sam snosi odgovornost za održavanje svoje svijesti u čistoći i slobodi, koje su mu darovane u Činu

Pričešća. Slobodi od grijeha – od strahova, krivice, uvreda, gnjevljivosti, požude, pohlepe, zavisti, ljubomore i vjere u sopstvenu nesavršenost. Slobodi za – Ljubav, Silu, Istinu i Sreću Biti Svoj.

Ali hoćeš li ići ovim putem, slijediti li ovu formulu sreće, preuzeti li na sebe odgovornost Tvorca za svoju stvarnost – izbor je na Tebi, i samo na Tebi, Naš voljeni prijatelju. Jer Mi u Tebi najviše cijenimo Tvoju slobodnu volju i slobodu izbora.

Mi samo nadahnjujemo i dajemo ključeve za razumijevanje Tvoje prirode. Kako ćeš time raspolagati – tvoja je stvar.

Ali Mi želimo da Ti u Sebi spoznaš Krunu Našeg Kolektivnog Stvaranja, da se otvoriš Istinskoj Ljubavi i postaneš Njen sastvaralac, da saznaš o Svemoći Jedinoga Duha Božijeg u Tebi, i s odvažnošću svojstvenom Pravoj Snazi s jedne strane, te krotkošću i smirenjem Ljubavi s druge strane, stvoriš svoj najbolji svijet u ovom najboljem od svjetova u njegovom najboljem vremenu. Mi ne želimo tvoje klanjanje, već da Ti postaneš Ti Istinski, ovaploćujući Svoj-Naš Najviši Potencijal – kao bog i voljeno dijete Božije.

I pamti da je pravo remek-djelo ovdje – Ti. I ono se stvara svakoga trena – svakim Tvojim izborom i svakim Tvojim udahom, jer Duh Božiji je posvuda i diše – gdje On hoće i… kime On hoće.

Što češće pitaj sebe: Diše li Duh Ljubavi tobom?