51. Adh-Dhaariyat

1Tako Mi onih koji pušu snažno

2i onih koji teret nose

3i onih koji plove lahko

4i onih koji naredbe sprovode –

5istina je, zaista, ono čime vam se prijeti

6nagrada i kazna sigurno će biti

7Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva

8vi govorite nejednako

9od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti

10Neka prokleti budu lažljivci

11koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni

12Oni pitaju: "Kada će Dan sudnji

13Onoga Dana kada se u vatri budu pržili

14Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali

15Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti

16primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili

17noću su malo spavali

18i u praskozorje oprost od grijeha molili

19a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi

20Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju

21a i u vama samima – zar ne vidite? –

22a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava

23I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite

24Da li je doprla do tebe vijest o uvaženih gostima Ibrahimovim

25kada mu oni uđoše i rekoše: "Mir vama!", i on reče: "Mir vama, ljudi neznani

26I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele

27i primače im ga: "Zar nećete da jedete?" – upita

28osjetivši od njih u duši zebnju. "Ne boj se!" – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti

29I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: "Zar ja, stara, nerotkinja

30Tako je odredio Gospodar tvoj" – rekoše oni – "On je Mudri i Sveznajući

31A šta vi hoćete, o izaslanici?" – upita Ibrahim

32Poslani smo narodu grješnom" – rekoše –

33da sručimo na njih grumenje od ilovače

34svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli

35I Mi iz njega vjernike izvedosmo –

36a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –

37i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržljive znak ostavismo

38I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo

39a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: "Čarobnjak je ili lud

40I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio

41I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra –

42pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio

43I o Semudu, kad mu bî rečeno: "Uživajte još neko vrijeme

44I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove

45i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti

46I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni

47Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo

48i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –

49i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili

50Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim

51ne prihvaćajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem

52I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "Čarobnjak je!", ili: "Lud je

53Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili

54zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti

55i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti

56Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju

57Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane

58opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki

59A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju

60jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti