46. Al-Ahqaf

1Ha. Mim

2Objava Knjige je od Allaha, Moćnog, Mudrog

3Stvorili smo nebesa i Zemlju i šta je između njih jedino s Istinom i rokom određenim. A oni koji ne vjeruju u ono čime se opominju - odvraćeni su

4Reci: “Vidite li ono šta prizivate mimo Allaha? Pokažite mi šta su to stvorili od zemlje, ili imaju oni udio u nebesima? Dajte mi Knjigu prije ove ili tračak znanja, ako ste istiniti.”

5A ko je zabludjeliji od onog ko mimo Allaha priziva onog ko mu se neće odazvati do Dana kijameta, i oni su prema zovu njihovom nehajni

6A kad se ljudi saberu, biće im neprijatelji, i biće u obožavanje njihovo nevjernici

7I kad im se uče ajeti Naši jasni, govore oni koji ne vjeruju za Istinu kad im dođe: “Ovo je sihr očiti!”

8Ili govore: “Izmišlja ga!” Reci: “Ako sam ga izmislio - pa ne vladate sa mnom zbog Allaha nimalo. On je Najbolji znalac onog šta o njemu govorite. Dovoljan je On svjedok između mene i između vas. A On je Oprosnik, Milosrdni.”

9Reci: “Nisam novina od poslanika, i ne znam šta će se sa mnom učiniti, niti sa vama. Slijedim jedino šta mi se objavljuje i ja sam samo opominjač jasni.”

10Reci: “Vidite li: ako je od Allaha, a ne vjerujete u njega, a posvjedočio je svjedok od sinova Israilovih na sličnom njemu, pa je vjerovao - a uzoholili ste se?” Uistinu! Allah ne upućuje narod zalima

11I oni koji ne vjeruju govore o onima koji vjeruju: “Da je dobro, ne bi nas u tome pretekli.” A kako se njime ne upućuju, to će reći: “Ovo je laž stara.”

12I prije njega je Knjiga Musaova bila vodilja i milost. A ova Knjiga je potvrda na jeziku arapskom, da upozori one koji zulm čine, i radosna vijest za dobročinitelje

13Uistinu, oni koji kažu: “Gospodar naš je Allah”, zatim istraju, pa neće biti straha nad njima i neće oni tugovati

14Takvi će biti stanovnici Dženneta, vječno će biti u njemu, plaća za ono što su radili

15A wassijetili smo čovjeku dobro prema roditeljima njegovim. Nosila ga je majka njegova prisilno i rodila ga prisilno. A nošenje njegovo i odbijanje njegovo od dojenja je trideset mjeseci. Dok, kad dostigne zrelost svoju i dostigne četrdeset godina, rekne: “Gospodaru moj! Potakni me da zahvaljujem na blagodati Tvojoj koju si podario meni i roditeljima mojim, i da radim dobro s kojim si zadovoljan, i napredak meni u potomstvu mom. Uistinu, ja Ti se kajem i uistinu sam ja od muslimana.”

16To su oni od kojih primamo najbolje šta su radili, a preći ćemo preko zlih djela njihovih, među stanovnicima Dženneta će biti. Obećanje koje im se daje istina je

17A onaj koji roditeljima svojim rekne: “Uff vama oboma! Plašite li me da ću biti izvađen, a već su minule generacije prije mene?” A oni oboje preklinju Allaha: “Teško tebi! Vjeruj! Doista, obećanje Allahovo je Istina.” Tad govori: “Ovo su samo priče ranijih.”

18Takvi su oni na kojima se obistinila Riječ u zajednicama džinna i ljudi već prošlim prije njih. Uistinu! Oni su gubitnici

19I za sve što su radili biće stepeni, i da im isplati djela njihova, a njima se neće zulm učiniti

20A na Dan kad se oni koji nisu vjerovali, izlože na vatru: “Proćerdali ste svoje dobre stvari u životu svom dunjalučkom i uživali u njima. Pa danas ćete biti plaćeni kaznom prezrenom, zbog toga što ste se oholili na Zemlji bez ikakva prava, i što ste griješili.”

21I spomeni brata Adovog, kad je upozoravao narod svoj u pješčanim brdima - a doista su prolazili opominjači prije njega i poslije njega: “Obožavajte samo Allaha. Uistinu, ja se plašim nad vama kazne Dana strašnog.”

22Rekoše: “Jesi li nam došao da nas odvratiš od bogova naših? Pa daj nam to čime nam prijetiš, ako si od istinitih!”

23Reče: “Znanje je samo kod Allaha, a prenosim vam ono s čim sam poslat, ali ja vas vidim ljudima koji ne znaju.”

24Pa pošto ga ugledaše - oblak (koji) napreduje ka dolinama njihovim, rekoše: “Ovo je oblak koji će nam kišu dati.” Naprotiv, to je ono šta ste požurivali. Vjetar, u kojem je kazna bolna

25Razara svaku stvar po naredbi Gospodara njegovog! Pa su osvanuli, vidjele su se samo nastambe njihove. Tako plaćamo narod zločinaca

26I zaista smo osposobili njih u onom u čemu nismo osposobili vas. I načinili smo im sluh i vidove i srca. Pa nije im koristio sluh njihov, niti vidovi njihovi, a ni srca njihova nimalo, kad su nijekali ajete Allahove, i snašlo ih je ono čemu su se ismijavali

27I doista smo uništili ono gradova oko vas i izlagali znakove, da bi se oni povratili

28Pa što ih nisu pomogli oni koje su mimo Allaha uzimali bogovima kao sredstvo približenja? Naprotiv, iščezli su od njih. A to je bila laž njihova i ono što su izmišljali

29I kad ti upravismo skupinu džinna da slušaju Kur’an - pa pošto su mu prisustvovali, rekoše: “Šutite!” Pa pošto je završeno, vratiše se narodu svom (kao) opominjači

30Govorili su: “O narode naš! Uistinu, mi smo slušali Knjigu objavljenu poslije Musaa, potvrdu onog ispred nje, upućuje Istini i tariku pravom

31O narode naš! Odazovite se pozivaču Allahovom, i vjerujte u njega. Oprostiće vam grijehe vaše i zaštititi vas od kazne bolne.”

32A ko se ne odazove pozivaču Allahovom - pa nije on taj koji će umaći u Zemlji, i neće on mimo Njega imati zaštitnike. Takvi su u zabludi očitoj

33Zar nisu vidjeli da je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju - a nije se umorio stvaranjem njihovim - Kadar da oživi mrtve? Svakako! Uistinu! On je nad svakom stvari Imalac moći

34A na Dan kad se oni koji ne vjeruju izlože vatri: “Zar ovo nije Istina?” - reći će: “Svakako, Gospodara nam našeg.” Reći će: “Pa iskusite kaznu za to što niste vjerovali.”

35Zato se strpi, kao što su se strpili posjednici odlučnosti od poslanika, i ne požuruj im. Na Dan kad vide ono čime im se prijetilo - biće kao da su oni ostali samo časak dana. Informacija (je to). Pa hoće li biti uništen (iko) osim naroda grješnika