37. As-Saaffaat

1Tako Mi onih u redove poredanih

2i onih koji odvraćaju

3i onih koji Opomenu čitaju –

4vaš Bog je, uistinu, Jedan

5Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istōkā

6Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili

7i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga

8da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju

9da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna

10a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava

11Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovače

12Ti se diviš a oni se rugaju

13a kada im se savjeti upućuju oni ih ne prihvaćaju

14i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču

15i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava čarolija

16Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

17i naši preci davni

18Reci: "Da, a bićete i poniženi

19To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

20i reći: "Teško nama, ovo je – Sudnji dan

21Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali

22Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali

23mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi

24i zaustavite ih, oni će biti pitani

25Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete

26Ali, toga Dana oni će se sasvim prepustiti

27i jedni drugima prebacivati

28Vi ste nas varali

29Nismo" – odgovoriće – "nego vi niste htjeli vjerovati

30a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

31i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila

32a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili

33I oni će toga dana zajedno na muci biti

34jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti

35Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" – oni su se oholili

36i govorili: "Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika

37A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili

38a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti –

39kako ste radili, onako ćete kažnjeni biti

40A Allahovi iskreni robovi

41posebnu će opskrbu imati

42razno voće, i biće poštovani

43u džennetskim baščama nâslādā

44na divanima, jedni prema drugima

45biće posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći –

46bistrim i prijatnim onima koji budu pili

47od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti

48Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih

49kao da su one jaja pokrivena

50I oni će jedan s drugim razgovarati

51i jedan od njih će reći: "Imao sam druga jednoga

52koji je govorio: 'Zar i ti vjeruješ

53da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati

54Hoćete li pogledati

55I on će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati

56Allaha mi" – reći će – "zamalo me nisi upropastio

57da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio

58A mi, je l' de, više nećemo umirati? –

59jednom smo umrli – više nećemo biti mučeni

60to će, zaista, uspjeh veliki biti

61Za ovako nešto neka se trude trudbenici

62A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum

63koje smo nevjernicima kao kaznu odredili

64To je drvo koje će usred Džehennema rasti

65plod će mu poput glava šejtanskih biti

66Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti

67zatim će to s ključalom vodom izmiješati

68a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti

69Oni su očeve svoje u zabludi zatekli

70pa i oni stopama njihovim nastavili

71a i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili

72iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali

73zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti

74samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim

75A kada Nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali

76njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili

77i samo potomke njegove u životu ostavili

78i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali

79Mir Nuhu od svjetova svih

80Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine

81on je bio rob Naš, vjernik

82a ostale smo poslije potopili

83Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim

84kad je Gospodaru svome iskrena srca došao

85kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate

86Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete

87I šta o Gospodaru svjetova mislite

88I on baci pogled na zvijezde

89pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" –

90i oni ga napustiše, uzmaknuvši

91a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete

92Šta vam je, što ne govorite?" –

93i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući

94pa mu narod trkom dođe

95Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" – upita –

96kad Allah stvara i vas i ono što napravite

97Pripremite za njega lomaču" – povikaše – "pa ga u vatru bacite

98I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim

99Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" – reče – "On će me kuda treba uputiti

100Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" –

101i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi

102I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati

103I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi

104Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime

105ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –

106to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" –

107i kurbanom velikim ga iskupismo

108i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo

109Nek je u miru Ibrahim

110Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine

111a on je, doista, bio rob Naš, vjernik

112i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim

113i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih

114I Musau i Harunu smo milost ukazali

115pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

116i pomogli im da pobijede

117i Knjigu im jasnu dali

118i obojicu na Pravi put uputili

119i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali

120Nek su u miru Musa i Harun

121Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine

122a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici

123I Iljas je bio poslanik

124Kad on reče narodu svome: "Zar se ne bojite

125Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate

126Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" –

127oni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi oni biti bačeni

128samo neće oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani

129I sačuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim

130Nek je u miru Iljas

131Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine

132a on je bio rob Naš, vjernik

133I Lut je bio poslanik

134Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili –

135osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali –

136a ostale smo uništili

137i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

138i noću, pa zašto se ne urazumite

139I Junus je bio poslanik

140I on pobježe na jednu lađu prepunu

141i baci kocku i kocka na njega pade

142i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor

143i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale

144sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni

145i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan

146i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve

147i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više

148i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive

149A upitaj ih: "Zar su za Gospodara tvoga – kćeri, a za njih – sinovi

150zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili

151Eto, oni, zbog toga što lažu, doista govore

152Allah je rodio" – oni su, zaista, lažljivci

153Zar je On kćeri sinovima pretpostavio

154Šta vam je, kako rasuđujete

155Zašto ne razmislite

156Ili, gdje vam je dokaz očiti

157Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite

158Mnogobošci između Njega i džina srodstvo uspostavljaju, a džini odavno znaju da će oni koji tako govore u vatru biti bačeni –

159hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju

160Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi

161Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate

162ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti

163možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti

164Svakome od nas mjesto je određeno

165mi smo u redove poredani

166i samo Njega hvalimo

167A oni su, sigurno, govorili

168Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji

169sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni

170Ali u Kur'an ne htjedoše povjerovati, i znaće oni

171A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima

172Oni će biti, doista, potpomognuti

173i vojska Naša će zacijelo pobijediti

174Zato se okreni od njih za neko vrijeme

175i posmatraj ih, i oni će posmatrati

176Zar oni kaznu Našu da požuruju

177Kad ih ona stigne, zlo će jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti

178Zato se okreni od njih za neko vrijeme

179i posmatraj, i oni će posmatrati

180Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! –

181i mir poslanicima

182i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova