32. Es-Sedžda

1Alif. Lam. Mim

2Objava Knjige je - nema sumnje u to - od Gospodara svjetova

3Zar govore: “Izmislio ju je?” Naprotiv, ona je Istina od Gospodara tvog, da opominješ narod kojem nije došao nikakav opominjač prije tebe, da bi se oni uputili

4Allah je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana, zatim se postavio na Arš. Nemate vi mimo Njega nikakva zaštitnika, niti posrednika. Pa zar se nećete poučiti

5Upravlja stvar od neba ka Zemlji, zatim se uspinje Njemu u danu čija je mjera hiljadu godina od onog šta računate

6To je Znalac nevidljivog i vidljivog, Moćni, Milosrdni

7Koji je uljepšao svaku stvar koju je stvorio i počeo stvaranje čovjeka od ilovače

8Zatim je načinio potomstvo njegovo od ekstrakta tekućine prezrene

9Potom ga uredio i udahnuo u njega od Duha Svog; i načinio vam sluh i vidove i srca. Malo što zahvaljujete

10I govore: “Zar ćemo kad se izgubimo u zemlji, uistinu mi biti u stvaranju novom?” Naprotiv, oni su u susret Gospodara svog nevjernici

11Reci: “Uzeće vas melek smrti koji vam je određen, zatim ćete Gospodaru svome biti vraćeni.”

12A da vidiš kad zločinci objese glave svoje kod Gospodara svog: “Gospodaru naš! Vidjeli smo i čuli, zato nas povrati: radićemo dobro. Uistinu, mi smo uvjereni.”

13A da hoćemo, dali bismo sigurno svakoj duši uputu njenu; ali, obistinila se Riječ od Mene: “Sigurno ću napuniti Džehennem džinnima i ljudima zajedno.”

14Zato kušajte što ste zaboravili na susret ovog dana svog. Uistinu, Mi smo vas zaboravili; i iskusite kaznu vječnosti zbog onog šta ste radili

15U Naše znakove vjeruju jedino oni koji - kad se opomenu njima, padaju na sedždu i slave sa hvalom Gospodara svog, a oni se ne ohole

16Lišavaju se bokovi njihovi postelja, zazivaju Gospodara svog iz straha i nade, i od onog čim smo ih opskrbili, udjeljuju

17Pa ne zna duša šta je od osvježenja očiju za njih skriveno - plaća za ono šta su radili

18Pa zar je ko je vjernik, kao onaj ko je grješnik? Nisu isti

19to se tiče onih koji vjeruju i čine dobra djela, ta imaće oni bašče skloništem. Ugošćenje za ono šta su radili

20A što se tiče onih koji su griješili, pa sklonište njihovo biće vatra. Kad god zažele da izađu iz nje, biće vraćeni u nju, i biće im rečeno: “Iskusite kaznu vatrom, onu koju ste poricali.”

21I sigurno ćemo dati da oni kušaju kaznu manju, pred kaznu veću, da bi se oni povratili

22A ko je nepravedniji od onog ko se opomene ajetima Gospodara svog, potom se od njih odvrati? Uistinu! Mi smo zločincima Osvetnici

23I doista, dali smo Musau Knjigu. Zato ne budi u sumnji o susretu njegovom, i učinili je Uputom sinovima Israilovim

24I učinili smo od njih imame; upućivali su po naredbi Našoj, pošto su bili strpljivi i u ajete Naše uvjereni

25Uistinu, Gospodar tvoj - On će presuditi među njima na Dan kijameta o onom u čemu su se razilazili

26Zar ih ne upućuje (to) koliko smo prije njih uništili naraštaja po čijim nastambama hodaju? Uistinu! U tome su znaci! Pa zar neće oslušnuti

27Zar ne vide da Mi tjeramo vodu ka zemlji jalovoj, pa izvodimo njome usjev od kojeg jede stoka njihova i duše njihove? Pa zar neće osmotriti

28I govore: “Kad će ova pobjeda, ako ste istiniti?”

29Reci: “Na Dan pobjede neće koristiti onima koji nisu vjerovali, vjerovanje njihovo, niti će im se odgoditi

30Zato se okreni od njih i iščekuj; uistinu, oni su čekaoci