28. Al-Qasas

1Ta. Sin. Mim

2To su znaci Kitaba jasnog

3Recitiramo ti vijest o Musau i faraonu s Istinom, za ljude koji vjeruju

4Uistinu! Faraon se uzdigao na Zemlji i učinio stanovnike njene sektama, tlačeći skupinu njih, koljući sinove njihove, a dajući da žive žene njihove. Uistinu, on je bio od mufsida

5I željeli smo da obdarimo one koji su učinjeni slabima na Zemlji, i učinimo ih imamima, i učinimo ih nasljednicima

6I da ih učvrstimo na Zemlji, i pokažemo faraonu i Hamanu i vojskama njih dvojice - ono čega su se od njih pribojavali

7I objavismo majci Musaovoj: “Zadoji ga; pa kad se za njega uplašiš, tad ga baci u rijeku, i ne plaši se, niti tuguj. Uistinu, Mi ćemo ti ga vratiti i učiniti ga (jednim) od izaslanika.”

8Pa je pokupila njega porodica faraonova, da bi im bio neprijatelj i jad. Uistinu! Faraon i Haman i vojske njihove bili su oni koji čine greške

9I žena faraonova reče: “Osvježenje oka je meni i tebi. Ne ubijte ga! Možda će nam koristiti ili da ga usvojimo kao dijete.” A oni ne zapaziše

10I posta srce majke Musaove prazno; skoro bi ga sigurno otkrila, da nismo učvrstili srce njeno, da bude od vjernika

11I reče sestri njegovoj: “Slijedi ga!” Pa je gledala njega izdaleka, a oni ne opaziše

12I zabranili smo njemu dojilje od ranije, pa (ona) reče: “Hoćete li da vam ukažem na čeljad kuće (koja) će se brinuti o njemu za vas, i oni će mu biti savjetnici?”

13Tad ga vratismo majci njegovoj da joj se oko osvježi i ne žalosti, i da zna da je obećanje Allahovo Istina. Ali, većina njih ne zna

14I pošto je dostigao snagu svoju i dozrio, dadosmo mu sud i znanje. A tako plaćamo dobročinitelje

15I uđe u grad za vrijeme nehajnosti stanovnika njegovih, i nađe u njemu dva čovjeka (kako) se biju, ovaj iz sekte njegove, a ovaj od neprijatelja njegovog. Pa zatraži pomoć od njega onaj iz sekte njegove, protiv onog od neprijatelja njegovog. Tad ga udari Musa šakom, te ga dokrajči. Reče: “Ovo je od posla šejtanovog. Uistinu, on je neprijatelj, zavodnik očiti.”

16Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam učinio zulm duši svojoj, pa oprosti mi!” Pa mu je oprostio. Uistinu! On, On je Oprosnik, Milosrdni

17Reče: “Gospodaru moj! Zato što si me obdario, zato neću biti pomagač zločinaca.”

18Pa osvanu u gradu prestrašen, iščekujući, tad gle! onaj koji ga je zvao u pomoć jučer, zove ga u pomoć. Musa mu reče: “Uistinu, ti si očiti zabludjeli.”

19Pa pošto je želio da dograbi onog koji je neprijatelj njima dvojici, (taj) reče: “O Musa! Zar želiš da me ubiješ, kao što si ubio dušu jučer? Samo želiš da budeš tiranin na Zemlji, a ne želiš da budeš od onih koji popravljaju.”

20I dođe čovjek s najdaljeg kraja grada trčeći. Reče: “O Musa! Uistinu, velikani o tebi odlučuju da te ubiju, zato izlazi. Uistinu, ja sam ti od savjetnika.”

21Tad izađe iz njega prestrašen, iščekujući. Reče: “Gospodaru moj! Spasi me od naroda zalima.”

22Pa pošto se zaputio prema Medjenu, reče: “Možda će Gospodar moj da me uputi pravom putu.”

23Pa pošto stiže vodi Medjena, nađe na njoj zajednicu ljudi napajaju (stoku); i nađe pored njih dvije žene - odbijaju. Reče: “Šta je s vama dvjema?” Rekoše: “Ne napajamo dok se ne povuku čobani, a naš otac je starac uveliko.”

24Tad napoji njima dvjema, zatim se okrenu sjenci, pa reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam - šta god mi spustiš od dobra - onaj kojem treba.”

25Tad mu jedna od njih dvije dođe, idući stidljivo. Reče: “Uistinu, moj otac te poziva da ti isplati nagradu što si napojio za nas.” Pa pošto mu je došao i ispričao priču, reče: “Ne boj se! Spasio si se od naroda zalima.”

26Jedna od njih reče: “O oče moj! Unajmi ga! Uistinu je najbolji taj kojeg bi unajmio, snažan, pouzdan.”

27Reče: “Uistinu, ja želim da te oženim jednom od mojih kćeri, ovih dviju, da se unajmiš meni osam godina. Pa ako ispuniš deset, pa od tebe je; i ne želim da ti otežam. Naći ćeš - inšaAllah - da sam od pravednih.”

28(Musa) reče: “To je između mene i između tebe. Koji god od dva roka ispunim, pa neće biti neprijateljstva prema meni. A Allah je nad onim šta govorimo Jamac.”

29Pa pošto Musa ispuni rok i pođe s porodicom svojom, opazi na obronku brda vatru. Reče porodici svojoj: “Sačekajte! Uistinu ja sam spazio vatru; možda ću vam ja od nje donijeti vijest, ili glavnju vatre, da biste se vi ogrijali.”

30Pa pošto joj priđe, bi pozvan s desne strane doline, u kraju blagoslovljenom, iz drveta: “O Musa! Uistinu! Ja, Ja sam Allah, Gospodar svjetova

31I baci štap svoj!” Pa pošto ga vidje da se brzo kreće kao da je on džinn, okrenu se povlačeći se i i ne vrati se. “O Musa! Priđi i ne plaši se. Uistinu, ti si od sigurnih

32Zavuci ruku svoju u njedra svoja, izaći će bijela, bez ozljede. I saberi si krilo svoje od straha. Pa to će biti dva dokaza od Gospodara tvog faraonu i uglednicima njegovim: uistinu, oni su narod grješnika.”

33Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam ubio od njih dušu, zato se bojim da će me ubiti

34A brat moj Harun, on je rječitiji od mene jezikom, pa pošalji ga sa mnom (kao) potporu, potvrđujući mene. Uistinu, ja se plašim da će me poreći.”

35Reče: “Ojačat ćemo ruku tvoju bratom tvojim i dati vama dvojici moć, pa vam neće doseći. Sa znacima Našim, vas dvojica i ko vas bude slijedio, bićete pobjednici.”

36Pa pošto im dođe Musa sa znakovima Našim jasnim, rekoše: “Ovo je samo sihr izmišljeni, i nismo mi ovo čuli u predaka naših ranijih.”

37I reče Musa: “Gospodar moj je Najbolji znalac onog ko je došao s Uputom od Njega, i ko će za kraj imati dom. Uistinu, to neće uspjeti zalimi.”

38I reče faraon: “O uglednici! Ne znam da vi imate drugog boga osim mene. Zato mi zapali o Hamane, na ilovači, te mi načini toranj, da bih se ja uspeo bogu Musaovom. A uistinu, ja ga smatram (jednim) od lažova.”

39I uzoholi se on i vojske njegove na zemlji bez prava, i misliše da se oni Nama neće vratiti

40Pa dograbismo njega i vojske njegove, te ih bacismo u more. Zato pogledaj kakav je bio kraj zalima

41I učinili smo ih imamima (koji) pozivaju vatri, a na Dan kijameta neće biti pomognuti

42I pratili smo ih na ovom Dunjau prokletstvom, a na Dan kijameta oni će biti od odvratnih

43I doista smo dali Musau Knjigu - nakon što smo uništili pokoljenja ranija - jasne uvide ljudima, i uputu i milost, da bi se oni poučili

44I nisi bio na strani zapadnoj kad smo Musau izdali naredbu, i nisi bio od svjedoka

45Ali, Mi smo stvorili pokoljenja, pa im se život odužio. I nisi bio stanovnik među stanovnicima Medjena, da im učiš ajete Naše. Međutim, Mi smo bili Pošiljatelji

46I nisi bio na obronku planine kad smo pozvali. Ali, milošću Gospodara tvog (poslat si) da opominješ narod kojem nije došao nijedan opominjač prije tebe - da bi se oni poučili

47I da ih ne snađe nesreća zbog onog šta su pripravile ruke njihove, pa reknu: “Gospodaru naš! Zašto nam nisi poslao poslanika, pa da slijedimo ajete Tvoje i budemo od vjernika?”

48Pa pošto im je došla Istina od Nas, rekoše: “Zašto (mu) nije dato slično šta je dato Musau?” Zar nisu nevjerovali u ono šta je dato Musau od ranije? Rekoše: “Sihra dva, međusobno pomažuća”, i rekoše: “Uistinu, mi smo u svako nevjernici.”

49Reci: “Pa donesite od Allaha Knjigu koja je bolja uputa od ove dvije, da bih je slijedio, ako ste istiniti.”

50Pa ako ti se ne odazovu, tad znaj da slijede strasti svoje. A ko je zabludjeliji od onog ko slijedi strast svoju bez ikakve upute od Allaha? Uistinu! Allah ne upućuje narod zalima

51I doista smo im dostavili Riječ, da bi se oni poučili

52Oni kojima smo dali Knjigu prije njega, oni u njega vjeruju

53I kad im se uči, govore: “Vjerujemo u njega. Uistinu, on je Istina od Gospodara našeg, uistinu, mi smo prije njega bili muslimani.”

54Takvima će se dati nagrada njihova dva puta, što su se strpili i dobrim djelom odbijali zlo, i iz onog čim smo ih opskrbili, udjeljivali

55A kad čuju besmislicu, okrenu se od tog i reknu: “Nama djela naša, a vama djela vaša. Selamun alejkum! Ne tražimo neznalice.”

56Uistinu, ti ne upućuješ koga voliš, nego Allah upućuje koga hoće. A On je Najbolji znalac upućenih

57I rekoše: “Ako s tobom budemo slijedili Uputu, bićemo izbačeni iz naše zemlje.” A zar nismo za njih Harem učinili sigurnim - skupljaju se k njemu plodovi svake vrste - opskrba od Nas. Međutim, većina njih ne zna

58A koliko smo uništili gradova nezadovoljnih svojim sredstvima za život! Pa to su nastambe njihove, nisu nastanjivane poslije njih, izuzev malo. A bili smo Mi nasljednici

59I nije bio Gospodar tvoj uništilac gradova, dok ne bi podigao u prijestonici njihovoj poslanika, da im uči ajete Naše. I bili smo Uništioci gradova, jedino kad bi stanovnici njihovi zalimi bili

60A ono što vam je dato od stvari, pa uživanje je života Dunjaa i ukras njegov; a što je kod Allaha, bolje je i trajnije. Pa zar ne razumijete

61Pa da li je onaj kome smo dali obećanje lijepo - ta on će ga susresti - kao onaj koga naslađujemo užitkom života Dunjaa, zatim će on na Dan kijameta biti od privedenih

62A na Dan kad ih pozove, pa rekne: “Gdje su ortaci Moji - oni za koje ste tvrdili?”

63Reći će oni na kojima se obistinila Riječ: “Gospodaru naš! Ovo su ti koje smo zaveli. Zaveli smo njih, kao što smo zaveli sebe. Opravdavamo Ti se: nisu nas obožavali.”

64I biće rečeno: “Pozovite ortake svoje!” Tad će ih pozvati, pa im neće odgovoriti; a vidjeće kaznu. Ah, da su se oni upućivali

65A na Dan kad ih pozove pa rekne: “Šta ste odgovorili poslanicima?”

66Pa nejasne će im biti vijesti Toga dana, te se oni neće raspitivati

67Pa što se tiče onog ko se pokaje i bude vjerovao i radio dobro, pa možda da bude od uspjelih

68A Gospodar tvoj stvara šta hoće i odabire! Nema za njih izbora! Slava Allahu, i Uzvišen neka je nad onim šta pridružuju

69A Gospodar tvoj zna šta kriju grudi njihove, i šta (oni) objelodanjuju

70I On je Allah - nema boga osim Njega! Njemu hvala u prvom i drugom; a Njegova je presuda, i Njemu se vraćate

71Reci: “Vidite li, ako vam Allah učini noć trajnom do Dana kijameta - ko je bog pored Allaha, da vam donese svjetlost? Pa zar ne čujete?”

72Reci: “Vidite li, ako vam Allah učini dan trajnim do Dana kijameta - ko je bog pored Allaha da vam donese noć, da se smirite u njoj? Pa zar ne vidite?”

73I iz milosti Svoje, načinio je za vas noć i dan, da se odmarate u njoj, i da tražite od blagodati Njegove, i da biste vi zahvaljivali

74A na Dan kad ih pozove, pa rekne: “Gdje su ortaci Moji - oni za koje ste tvrdili?”

75I iz svake zajednice ćemo istrgnuti svjedoka, pa ćemo reći: “Donesite dokaz vaš!” Tad će znati da je Istina Allahova, a nestaće od njih šta su izmišljali

76Uistinu, Karun je bio iz naroda Musaovog, pa ih je tlačio. A dali smo mu od riznica toliko, da bi uistinu ključevi njegovi oborili skupinu snažnih. Kad mu reče narod njegov: “Ne likuj! Uistinu, Allah ne voli obijesne

77I traži u onom šta ti je dao Allah kuću Ahireta, i ne zaboravi udio svoj dunjalučki, i čini dobro kao što tebi Allah čini dobro, i ne traži fesad na Zemlji. Uistinu! Allah ne voli mufside.”

78Reče: “To mi je dato samo zbog mog znanja.” Zar nije znao da je Allah već uništio prije njega od pokoljenja (onog) ko je od njega bio moćniji silom i veći skupom? A zločinci za svoje grijehe neće biti pitani

79Pa je izlazio narodu svom u sjaju svom. Oni koji žele život Dunjaa govorili su: “O da nam je slično šta je dato Karunu! Uistinu, on je posjednik sreće goleme.”

80A oni kojima je dato znanje rekoše: “Teško vama! Allahova nagrada je bolja za onog ko vjeruje i radi dobro; a nju će susresti samo strpljivi.”

81Pa smo dali da njega i kuću njegovu proguta zemlja. Tad on nije imao nikakvu skupinu (da) ga pomognu mimo Allaha, i nije bio od onih koji se mogu odbraniti

82I osvanuše oni koji su njegovo mjesto željeli jučer, govoreći: “Ah, Allah pruža opskrbu kome hoće od robova Svojih i uskraćuje. Da nije Allah bio dobar prema nama, sigurno bi dao da nas proguta. Ah, ne uspijevaju nezahvalnici.”

83Ta kuća Ahireta - načinili smo je za one koji ne žele visinu na Zemlji, niti fesad. A ishod je za bogobojazne

84Ko dođe s dobrim djelom, pa imaće on bolje od njega; a ko dođe sa zlim djelom - pa oni koji su činili zlodjela biće plaćeni jedino za ono šta su radili

85Uistinu! Onaj koji te je obavezao Kur’anom, sigurno će te vratiti povratištu. Reci: “Gospodar moj je Najbolji znalac onog ko dolazi s Uputom i onog ko je u zabludi očitoj.”

86I nisi se nadao da će se tebi dati Knjiga, izuzev milošću Gospodara tvog. Zato nikako ne budi pomagač nevjernicima

87I neka te nikako ne odvrate od ajeta Allahovih, nakon što su ti objavljeni; i pozivaj Gospodaru svom, i ne budi nikako od mušrika

88I ne prizivaj uz Allaha boga drugog! Samo je On Bog! Svaka stvar je propadajuća, izuzev lica Njegovog! Njegov je sud i Njemu ćete biti vraćeni