27. An-Naml

1Tā Sīn. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne

2upute i radosne vijesti onima koji vjeruju

3koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju

4Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato oni lutaju

5njih čeka zla kob, a na onome svijetu će biti posve izgubljeni

6a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudrog i Sveznajućeg

7Kada Musa reče čeljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali

8neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova

9O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri

10Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati

11a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti

12Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti bolesna – biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernički

13I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: "Ovo je prava čarolija

14I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci

15Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih

16I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat

17I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni

18i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete

19I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje

20I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan

21Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati

22I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest

23Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni

24vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put

25pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite

26Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji

27Vidjećemo" – reče Sulejman – "da li govoriš istinu ili ne

28Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći

29O velikaši" – reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo

30od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

31Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite

32O velikaši" – reče ona – "savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti

33Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti

34Kad carevi osvoje neki grad" – reče ona – "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade

35Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti

36I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete

37Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene

38O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore

39Ja ću ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džina – "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan

40A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige – "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit

41Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati

42I kad ona dođe, bî joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" – "Kao da je on!" – uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani

43A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala

44Uđi u dvoranu!" – bî joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj" – uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova

45A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale

46O narode moj" – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost

47Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" – rekoše oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on – "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje

48U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile

49Zakunite se najtežom zakletvom" – rekoše – "da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo

50I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali

51pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov

52eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna –

53a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili

54I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih

55Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici

56A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci

57I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti

58i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti

59Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju

60Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje

61Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi

62Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! –

63Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! –

64Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite

65Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti

66Zar oni o onome svijetu da što znaju! Ništa! – oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu

67Nevjernici govore: "Zar ćemo, kada postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni

68Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih

69Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici

70I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih

71Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?" – pitaju oni

72Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete

73A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna

74Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose

75Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj

76Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze

77i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje

78Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući

79zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu

80Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu

81niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati

82I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni

83A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali – oni će biti zadržani –

84i kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili

85I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječ izustiti

86Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje

87A na Dan kad se u Rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći

88Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite

89Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha na Sudnjem danu pošteđen

90a oni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti. "Zar se već kažnjavate za ono što ste radili

91Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On učinio svetim – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da budem poslušan

92i da Kur'an kazujem; onaj ko bude išao Pravim putem, na Pravome putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi, ti reci: "Ja samo opominjem

93I reci: "Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj motri na ono što radite