26. Ash-Shu'araa

1Tā Sīn Mīm

2Ovo su ajeti Knjige jasne

3Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici

4Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli

5I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu

6Oni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju

7Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito

8To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje

9a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

10A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogriješio

11narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao" –

12on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju

13da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu

14a ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju

15Neće!" – reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati

16Otiđite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova

17dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama

18Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?" – reče faraon –

19i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik

20Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče –

21a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio

22A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio

23A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon

24Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" – odgovori on

25Čujete li?" – reče onima oko sebe faraon

26Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa

27Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon

28Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" – reče Musa

29A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti

30Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on

31Pa daj ga, ako istinu govoriš!" – reče faraon

32I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava

33a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela

34Ovaj je zaista vješt čarobnjak" – reče glavešinama oko sebe faraon –

35hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete

36Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše – "a u gradove pošalji da sakupljaju

37sve čarobnjake vješte će ti dovesti

38I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše

39a narodu bî rečeno: "Hoćete li se iskupiti

40da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici

41A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici

42Hoće" – odgovori on – "bićete tada sigurno meni najbliži

43Musa im reče: "Bacite ono što želite baciti

44I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti

45Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli

46Čarobnjaci se onda na tle baciše

47i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova

48Gospodara Musaova i Harunova

49Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" – viknu faraon. – "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati

50Ništa strašno!" – rekoše oni – "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti

51Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici

52I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni

53I faraon posla po gradovima sakupljače

54Ovih je zaista malo

55i rasrdili su nas

56a mi smo svi budni

57I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka

58iz riznica i dvoraca divnih

59Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi

60I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše

61pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli

62Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati

63I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo

64i Mi onda tamo one druge približismo –

65a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –

66i one druge potopismo

67To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici

68a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv

69I kaži im vijest o Ibrahimu

70kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate

71a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo

72on je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite

73ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi

74Ne" – odgovoriše – "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju

75A da li ste razmišljali" – upita on – "da su oni kojima se klanjate

76vi i kojima su se klanjali davni preci vaši

77doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova

78koji me je stvorio i na Pravi put uputio

79i koji me hrani i poji

80i koji me, kad se razbolim, liječi

81i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti

82i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti

83Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri

84i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći

85i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati –

86i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –

87i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti

88na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti

89samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti

90I Džennet će se čestitima približiti

91a Džehennem zalutalima ukazati

92i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali

93a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći

94pa će i oni i onî koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni

95i vojske Iblisove – svi zajedno

96I oni će, svađajući se u njemu, govoriti

97Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi

98kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali

99a na stranputicu su nas naveli zlikovci

100pa nemamo ni zagovornika

101ni prisna prijatelja –

102da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici

103U tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici

104a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

105I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike

106Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite

107Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani

108zato se bojte Allaha i budite poslušni meni

109Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi

110zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" –

111oni rekoše: "Kako da te poslušamo, kad te slijede oni koji su najmizerniji

112Ne znam ja šta su oni radili" – reče on

113svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati

114a ja vjernike neću otjerati

115ja samo javno opominjem

116Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni – "bićeš sigurno kamenovan

117Gospodaru moj" – reče on – "narod moj me u laž utjeruje

118pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi

119I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili

120a ostale potopili

121To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici

122a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv

123I Ad je smatrao lažnim poslanike

124Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite

125Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani

126zato se bojte Allaha i budite poslušni meni

127Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi

128Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući

129i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti

130a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici

131Bojte se Allaha i meni budite poslušni

132Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate

133daruje vam stoku i sinove

134i bašče i izvore

135Ja se, doista, bojim za vas na Velikom danu patnje" –

136rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik

137ovako su i narodi davnašnji vjerovali

138i mi nećemo biti mučeni

139I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje

140a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

141I Semud je smatrao lažnim poslanike

142Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite

143Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani

144zato se bojte Allaha i budite poslušni meni

145Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi

146Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni

147u vrtovima i među izvorima

148u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim

149Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete

150zato se bojte Allaha i poslušni meni budite

151i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju

152koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju" –

153rekoše oni: "Ti si samo opčinjen

154ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš

155Evo, to je kamila" – reče on – "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi

156i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu

157Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše

158I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje

159a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

160I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike

161Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite

162Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani

163zato se bojte Allaha i budite poslušni meni

164Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi

165Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite

166a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" –

167rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan

168Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on

169Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade

170I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve

171osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili

172a zatim smo ostale uništili

173spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili

174To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje

175a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

176I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike

177Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite

178Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani

179zato se bojte Allaha i budite poslušni meni

180Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi

181Pravo mjerite na litru i ne zakidajte

182a na kantaru ispravnom mjerom mjerite

183i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite

184i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se" –

185rekoše oni: "Ti si samo opčinjen

186i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi

187zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš

188Gospodar moj dobro zna šta vi radite" – reče on

189I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana

190To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje

191a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

192I Kur'an je, sigurno, objava Gospodara svjetova

193donosi ga povjerljivi Džibril

194na srce tvoje, da opominješ

195na jasnom arapskom jeziku

196on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih –

197zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih

198A da ga objavljujemo i nekom nearapu

199pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali

200Eto, tako to Mi u srca grješnika uvodimo

201oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu

202koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali

203pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati

204Zašto oni kaznu Našu požuruju

205Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju

206i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti

207zar će imati šta od slatkog života koji su provodili

208Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali

209da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili

210Kur'an ne donose šejtani

211nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri

212oni ga nikako ne mogu prisluškivati

213Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni

214I opominji rodbinu svoju najbližu

215i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede

216A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi radite

217I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga

218koji te vidi kada ustaneš

219da sa ostalima molitvu obaviš

220jer On, doista, sve čuje i sve zna

221Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani

222Oni dolaze svakome lašcu, grješniku

223oni prisluškuju – i većinom oni lažu

224A zavedeni slijede pjesnike

225Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude

226i da govore ono što ne rade

227tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti