23. Al-Muminon

1Ono što žele – vjernici će postići

2oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju

3i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju

4i koji milostinju udjeljuju

5i koji stidna mjesta svoja čuvaju –

6osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju –

7a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju –

8i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu

9i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju –

10oni su dostojni nasljednici

11koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti

12Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo

13zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo

14pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj

15Vi ćete, poslije toga, pomrijeti

16zatim ćete, na onome svijetu, oživljeni biti

17Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili

18Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo –

19i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete –

20i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu

21I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite

22i na njima, i na lađama se vozite

23Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: "O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite

24Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: "Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih

25on je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme

26Gospodaru moj" – reče on – "pomozi mi, oni me u laž utjeruju

27I Mi mu objavismo: "Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne one o kojima je već sud donesen, i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni

28Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe – reci: 'Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje

29I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ

30U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju

31Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali

32i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: "Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite

33Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: "On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete

34i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni

35Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti

36Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti

37Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti

38On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo

39Gospodaru moj" – zamolio bi on – "pomozi mi, oni me u laž utjeruju

40Uskoro će se oni pokajati!" – odgovorio bi On

41I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički

42A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali –

43nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje –

44i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali

45Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim

46faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni

47Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?" – govorili su

48i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili

49Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli

50I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili

51O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite

52Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte

53A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda

54zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme

55Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo

56da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju

57Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju

58i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju

59i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju

60i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru –

61oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču

62Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti

63Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine

64A kada smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali

65Sada ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati

66vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali

67dičeći se Hramom i sijeleći, vi ste ružne riječi govorili

68Zašto oni o Kur'anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim

69Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču

70Kako govore: "Džini su u njemu!" Međutim, on im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu

71Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im dali Kur'an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju

72Ili od njih tražiš nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagrađuje

73Ti njih pozivaš na Pravi put

74ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću

75I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali

76Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali

77tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti

78On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete

79On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti

80On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite

81Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih

82Govorili su: "Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni

83I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo izmišljotine naroda drevnih

84Upitaj: "Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li

85Allahova!" – odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto onda ne dođete sebi

86Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog

87Allah!" – odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto se onda ne bojite

88Upitaj: "U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li

89Od Allaha!" – odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni

90Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci

91Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose

92koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju

93Reci: "Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati ono čime se njima prijeti

94onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim

95A Mi ti zaista možemo pokazati ono čime im prijetimo

96Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose

97i reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih

98i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš

99Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati me

100da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!" – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti

101Pa kad se u Rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati

102Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti

103a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti

104vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu ostati

105Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali

106Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali

107Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili

108Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!" – reći će On

109Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!' –

110vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali

111Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli

112A koliko ste godina na Zemlji proveli?" – upitaće On

113Proveli smo dan ili samo dio dana" – odgovoriće – "pitaj one koji su brojali

114Pa da, kratko ste proveli" – reći će On – "da ste samo znali

115Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti

116I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog

117A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići

118I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji