18. Al-Kahf

1Hvala Allahu, Onom koji robu Svom objavljuje Knjigu - a nije učinio njenu iskrivljenost

2Ispravnu, da opominje silom žestokom od Njega i obraduje vjernike koji rade dobra djela, da će oni imati nagradu lijepu

3U kojoj će oni ostati vječito

4I (da) upozori one koji govore: “Allah je uzeo dijete.”

5Nemaju oni, niti očevi njihovi o tome nikakvo znanje. Velika riječ izlazi iz usta njihovih; govore jedino laž

6Pa možda bi ti ubio dušu svoju tugom nad tragovima njihovim, ako neće da vjeruju u ovaj govor

7Uistinu! Mi smo ono što je na Zemlji učinili ukrasom njenim, da bismo ih iskušali - koji od njih je bolji djelom

8I uistinu, Mi smo Ti koji će učiniti ono šta je na njoj tlom neplodnim

9Ili računaš da su stanovnici pećine i Rekima bili od znakova Naših čudo

10Kad se mladići sklonuše u pećinu pa rekoše: “Gospodaru naš! Daj nam od Sebe milost i pripremi nam od stvari naše ispravnost.”

11Tad smo udarili na uši njihove u pećini godine brojne

12Zatim smo ih podigli, da znamo koja od dvije stranke je bolja za proračun onog što su vremenski proveli

13Mi ti pričamo vijest njihovu s Istinom. Uistinu! Oni su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svog, a povećali smo im uputu

14I utvrdili smo srca njihova, kad ustadoše pa rekoše: “Gospodar naš je Gospodar nebesa i Zemlje; nećemo prizivati mimo Njega božanstvo (drugo). Zaista bismo tad govorili pretjeranost.”

15Ovi naši ljudi su mimo Njega uzeli božanstva. Zašto im ne donesu dokaz jasan? Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišlja protiv Allaha laž

16I kad napustite njih i ono šta obožavaju sem Allaha, tad se sklonite u pećinu; raširiće vam Gospodar vaš milost Svoju i pripremiće vam za stvar vašu korisno

17I vidiš Sunce kad se diže, obilazi pećinu njihovu zdesna; a kad zalazi, prolazi ih slijeva, a oni u otvoru njenom. To je od znakova Allahovih. Koga uputi Allah, tad je on upućen; a koga zavede, tad mu nećeš naći zaštitnika vodiča

18I smatraš ih budnima, a oni usnuli. I prevrtali smo ih desno i lijevo, a pas njihov je opruženih šapa svojih bio na pragu. Da si na njih pogledao, sigurno bi se okrenuo od njih bježeći, i od njih bi se ispunio strahom

19I tako smo ih podigli, da se međusobno raspituju. Govornik između njih reče: “Koliko ste ostali?” Rekoše: “Ostali smo dan ili dio dana.” Rekoše: “Gospodar vaš je Najbolji znalac toga što ste ostali. Zato pošaljite vas jednog sa ovim vašim srebrenjacima u grad, pa neka vidi ko je najčišće hrane, te nek vam dođe s opskrbom od njega. I neka bude blag, i neka nikako o vama ne obavještava nikoga

20Uistinu će oni, ako vas savladaju - kamenovati vas ili vas vratiti u millet njihov, a tad nećete nikada uspjeti.”

21I tako smo upoznali o njima, da znaju da je obećanje Allahovo Istina, i da u Čas nema sumnje. Kad su međusobno raspravljali stvar svoju, pa rekli: “Sagradite nad njima građevinu, Gospodar njihov je Najbolji znalac o njima.” Oni koji su dominirali nad stvari njihovom, rekoše: “Sigurno ćemo nad njima sagraditi mesdžid.”

22Govorit će: “Trojica, četvrti im je pas njihov.” I govorit će: “Peterica, šesti im je pas njihov”, nagađajući o nevidljivom; i govoriće: “Sedam, a osmi im je pas njihov.” Reci: “Gospodar moj je Najbolji znalac broja njihovog. O njima zna samo malo (njih).” Zato o njima ne raspravljaj, izuzev raspravom površnom, i ne pitaj o njima od njih nijednog

23I nikako ne reci ni za koju stvar: “Uistinu, učiniću to sutra”

24Bez: “InšaAllah.” I spomeni Gospodara svog kad zaboraviš, i reci: “Možda će me uputiti Gospodar moj ispravnosti bližoj od ove.”

25I ostali su u pećini svojoj tri stotine godina i dodali devet

26Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali. Njegovo je nevidljivo nebesa i Zemlje. Kakvog je On vida i kakvog sluha! Nemaju oni mimo Njega nikakva zaštitnika, a ne pridružuje u sudu Svom nikoga.”

27I recitiraj šta ti se objavljuje iz Knjige Gospodara tvog. Nema izmjenitelja za Riječi Njegove, i nećeš naći mimo Njega utočište

28I strpi dušu svoju sa onima koji zazivaju Gospodara svog ujutro i navečer, želeći lice Njegovo; i ne skidaj oči svoje s njih, želeći ukras života Dunjaa. I ne slušaj onog čije smo srce učinili nemarnim za spominjanje Naše i (koji) slijedi strast svoju, a stvar njegova je pretjerana

29I reci: “Istina je od Gospodara vašeg! Pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće - pa nek ne vjeruje.” Uistinu! Mi smo zalimima pripremili vatru, obuhvatiće ih šator njen. I ako zatraže pomoć, pomoći će im se vodom kao rastopljen metal, spržiće lica. Loše je piće i zlo počivalište

30Uistinu! Onima koji vjeruju i čine dobra djela, uistinu - Mi nećemo uništiti nagradu onoga ko čini dobro djelo

31Ti takvi će imati bašče Adna, ispod njih će teći rijeke; kitit će se u njemu narukvicama od zlata i nosiće zelena odijela od svile i brokata, naslonjeni u njemu na sofama. Divne li nagrade i lijepog počivališta

32I navedi im primjer dvojice ljudi: Načinili smo dvije bašče grožđa jednom od njih i okružili ih palmama, i između njih dvije načinili njivu

33Obje bašče su dale plod svoj i ništa od njega nije falilo; i dali smo da kroz njih dvije teče rijeka

34I imao je on plod. Pa reče drugu svom - a on je govorio s njim: “Veći sam od tebe bogatstvom, i jači ljudstvom.”

35I uđe u bašču svoju - a on je bio zalim duši svojoj - reče: “Ne mislim da će ovo ikada propasti

36I ne mislim da će Čas doći; a ako budem vraćen Gospodaru svom, sigurno ću naći bolje povratište od tog.”

37Drug njegov mu reče - a on je raspravljao s njim: “Zar ne vjeruješ u Onog koji te je stvorio od prašine, zatim kaplje (sjemena), zatim te upotpunio u čovjeka

38Međutim, On, Allah, je Gospodar moj, i ne pridružujem Gospodaru svom nikoga

39A zašto nisi, kad si ušao u bašču svoju, rekao: “MašaAllah! Nema moći, izuzev u Allaha!” Ako me vidiš da sam manji od tebe imetkom i djetetom

40Pa možda će Gospodar moj da mi da bolje od tvoje bašče - i poslati na nju obračun s neba, pa će osvanuti tlom klizavim

41Ili osvanuti voda njena porinuta, pa je nećeš moći naći.”

42I bi opasan urod njegov. Tad poče okretati dlanove svoje nad onim šta je na nju utrošio, a ona je bila pusta na potpornjima svojim, i reče: “O da ja nisam pridruživao Gospodaru svom nikoga!”

43I nije za njega bilo grupe koja će ga pomoći mimo Allaha i nije se mogao odbraniti

44Ondje je zaštita Allaha Istinskog. On je Najbolji nagradom i Najbolji završetkom

45I navedi im primjer života Dunjaa: kao voda koju spuštamo s neba pa se miješa njome zemaljsko bilje, te (potom) postanu suharci koje raznosi vjetar. A Allah je nad svakom stvari Posjednik moći

46Bogatstvo i sinovi su ukras života Dunjaa; a trajna dobra djela su bolja nagradom kod Gospodara tvog i bolja nadom

47A na Dan kad pokrenemo brda i vidiš Zemlju istaknutu, i njih saberemo, tad nećemo ostaviti nijednog od njih

48I budu izvedeni pred Gospodara tvog u redovima: “Doista ste nam došli kao što smo vas stvorili prvi put. Naprotiv, tvrdili ste da vam nećemo načiniti rok.”

49I postaviće se Knjiga, pa ćeš vidjeti zločince brižne zbog onog šta je u njoj, a govoriće: “O teško nama! Kakva je ovo knjiga? Ne ostavlja malo, niti veliko, da ga nije pobrojala!” I naći će ono šta su radili prisutnim, a Gospodar tvoj neće učiniti zulm nikome

50I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, tad učiniše sedždu, izuzev Iblisa. Bio je od džinna, pa se ogriješio o naredbu Gospodara svog. Pa zar ćete uzeti njega i potomstvo njegovo zaštitnicima mimo Mene?, a oni su vam neprijatelji. Loša je zalimima zamjena

51Nisam učinio da oni svjedoče stvaranje nebesa i Zemlje, niti stvaranje duša njihovih, i nisam uzimalac zavodnika (kao) pomagača

52A na Dan kad rekne: “Pozovite ortake Moje - koje ste smatrali.” Tad će ih pozvati, pa im se neće odazvati, a načinićemo među njima stratište

53I vidjeće zločinci vatru, pa će shvatiti da će oni u nju pasti, i neće od nje naći spasa

54I doista smo izložili ljudima u ovom Kur’anu od svačeg primjer. A čovjek je više od ičeg raspravljač

55A zadržava ljude da vjeruju - kad im dođe Uputa i da traže oprost Gospodara svog - jedino što će im doći sunnet ranijih ili će im doći kazna sučelice

56I ne šaljemo izaslanike, izuzev (kao) donosioce radosnih vijesti i opominjače. A oni koji ne vjeruju, raspravljaju neistinom, radi pobijanja njome Istine, i uzimaju ajete Moje i ono čim su upozoreni, ruglom

57A ko je nepravedniji od onog ko je opomenut ajetima Gospodara svog, pa se okrene od njih i zaboravi šta su pripravile ruke njegove? Uistinu, Mi smo na srcima njihovim načinili velove da ga ne razumiju, i u ušima njihovim gluhoću. I ako ih pozoveš Uputi, pa tad se nikad neće uputiti

58A Gospodar tvoj je Oprosnik, Vlasnik milosti. Da ih ščepava za ono šta su zaradili, sigurno bi im ubrzao kaznu. Naprotiv, imaju oni rok, neće naći mimo njega utočište

59A to su gradovi - uništili smo ih pošto su činili zulm, i dali za uništenje njihovo rok

60I kad reče Musa sluzi svom: “Neću prestati dok ne stignem sastajalištu dvaju mora, ili ću ići godinama.”

61Pa pošto stigoše sastajalištu njih dvoje, zaboraviše ribu svoju, pa (ona) uze put svoj u more rupom

62Pa pošto su prešli, reče sluzi svom: “Daj nam naš doručak. Doista smo na ovom našem putovanju naišli na umor.”

63Reče: “Jesi li vidio kad smo se sklonuli na stijenu? Tad sam ja uistinu zaboravio ribu - a samo je šejtan učinio da zaboravim sjetiti je se - i uzela je put svoj u more, čudnovato!”

64(Musa) reče: “To je ono što smo tražili.” Pa se vratiše na svoje tragove, slijedeći (ih)

65Tad nađoše roba između robova Naših kojem smo dali milost Našu, i poučili ga od Nas znanjem

66Musa mu reče: “Hoću li te slijediti da me naučiš onom čemu si naučen - ispravnosti?”

67(Hidr) reče: “Uistinu, ti nećeš moći sa mnom imati strpljenja.”

68I kako da se strpiš nad onim šta ne obuhvataš znanjem

69(Musa) reče: “Naći ćeš me, ako htjedne Allah, strpljivim, i neću se opirati tvojoj naredbi.”

70(Hidr) reče: “Pa ako me budeš slijedio, tad me ništa ne pitaj, dok ti o njemu spomen ne ispričam.”

71Tad odoše, dok - kad su se ukrcali na lađu, (Hidr) je probuši. Reče: “Jesi li je probušio da potopiš ljudstvo njeno? Doista si došao sa stvari teškom!”

72(Hidr) reče: “Zar nisam rekao: ’Uistinu, ti nećeš moći sa mnom imati strpljenja?”

73(Musa) reče: “Ne kori me što sam zaboravio, i ne preopterećuj me posla teškoćom.”

74Pa odoše, dok - kad susretoše dječaka, tad ga (Hidr) ubi. (Musa) reče: “Jesi li ubio dušu čistu koja nije (ubila) drugu dušu? Doista si učinio stvar strašnu!”

75(Hidr) reče: “Zar ti ne rekoh: ’Uistinu, ti nećeš moći sa mnom imati strpljenja?”

76(Musa) reče: “Ako te poslije ovog išta upitam, tad se ne druži sa mnom. Već ti je od mene stiglo opravdanje.”

77Tad odoše, dok - kad dođoše stanovnicima grada, zatražiše od stanovnika njegovih hranu, pa odbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi. (Musa) reče: “Da si htio, sigurno bi za to uzeo naknadu.”

78(Hidr) reče: “Ovo je rastanak između mene i između tebe! Obavijestiću te o tumačenju onog zbog čega nisi mogao imati strpljenja

79Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa sam želio da je oštetim - a iza njih je bio vladar koji svaku lađu uzima nasilno

80A što se tiče dječaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te smo se bojali da će ih pritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem

81Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega čistoćom i bližeg samilosti

82A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov pravedan, pa je želio Gospodar tvoj da dostigu zrelost svoju i izvade blago svoje; milost od Gospodara tvog. I nisam to učinio po odredbi svojoj. To je tumačenje onog nad čim nisi mogao imati strpljenja.”

83I pitaju te o Zul-karnejnu. Reci: “Izrecitovaću vam o njemu spomen.”

84Uistinu, Mi smo ga učvrstili na Zemlji i dali mu od svake stvari put

85Pa je slijedio put

86Dok, kad stiže zapadu Sunca, nađe ga zalazi u izvor muljevit, i nađe kod njega narod. Rekosmo: “O Zul-karnejne! Ili kazni, ili im iskaži dobrotu.”

87Reče: “Što se tiče onog ko čini zulm, pa kaznićemo ga, zatim će biti vraćen Gospodaru svom, te će ga kazniti kaznom strašnom

88A što se tiče onog ko vjeruje i čini dobro, pa imaće on plaću dobru, i govorićemo mu iz odredbe naše lahko.”

89Zatim je slijedio put

90Dok - kad stiže izlazištu Sunca, nađe ga izlazi nad ljudima kojima nismo od njega načinili štit

91Tako! I doista smo ono šta je kod njega bilo obuhvatili znanjem

92Zatim je slijedio put

93Dok - kad stiže među dva brda, nađe pored njih narod, jedva razumiju govor

94Rekoše: “O Zul-karnejne! Uistinu su Jedžudž i Medžudž mufsidi na Zemlji, pa hoćemo li ti dati naknadu da između nas i između njih načiniš barijeru?”

95Reče: “Ono u čemu me je učvrstio Gospodar moj je bolje, zato me pomozite snagom; načiniću između vas i njih bedem

96Dajte mi komade gvožđa.” Dok - kad izravna između dva obronka, reče: “Pušite!”; dok - kad ga učini vatrom, reče: “Dajte mi da na njega izlijem (rastopljen) bakar.”

97Pa nisu mogli da ga pređu, niti su mogli da ga prokopaju

98(Zul-karnejn) reče: “Ovo je milost od Gospodara mog, pa kad dođe obećanje Gospodara mog, učiniće ga sravnjenim. A obećanje Gospodara mog je istinito.”

99I ostavićemo da se oni Tog dana zatalasaju jedni u druge, i puhnuće se u sur, pa ćemo ih sve sabrati

100I izložićemo Tog dana Džehennem nevjernicima, izlaganjem

101Onima čije su oči bile pod pokrivkom prema Opomeni Mojoj, i nisu mogli sluh (koristiti)

102Pa zar računaju oni koji ne vjeruju, da (mogu) uzeti robove Moje mimo Mene zaštitnicima? Uistinu! Mi smo za nevjernike pripremili Džehennem ugošćenjem

103Reci: “Hoćete li da vas obavijestimo o najvećim gubitnicima djelima

104Oni koji zalutaju trudom svojim u životu Dunjaa, a oni računaju da oni rade dobar posao!”

105Takvi su oni koji ne vjeruju u ajete Gospodara svog i susret s Njim. Zato će propasti djela njihova, pa nećemo njima na Dan kijameta dati (nikakvu) težinu

106To je plaća njihova: Džehennem, što nisu vjerovali i uzimali ajete Moje i poslanike Moje ruglom

107Uistinu! Oni koji vjeruju i rade dobra djela, imaće oni bašče Firdewsa ugošćenjem

108Vječno će biti u njima. Promjenu neće želiti iz njih

109Reci: “Kad bi more bilo tinta za riječi Gospodara mog, sigurno bi se iscrpilo more prije no što bi se iscrpile riječi Gospodara mog” - makar mi donijeli slično njemu, (kao) pojačanje

110Reci: “Ja sam samo smrtnik sličan vama! Meni se objavljuje da je Bog vaš, Bog Jedini! Pa ko se nada susretu Gospodara svog, onda nek čini dobro djelo i ne pridružuje u obožavanju Gospodara svog, nikoga.”