15. Al-Hijr

1Elif Lām Rā. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnog

2Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani

3Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni

4A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme

5nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj

6Oni govore: "Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu, lud

7Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš

8Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju

9Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti

10I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali

11i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali

12Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika

13oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim

14Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali

15opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni

16Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili

17i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog

18a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva

19A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste

20i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite

21I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno

22Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati

23I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni

24i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći

25a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna

26Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog

27a još prije smo stvorili džine od vatre užarene

28I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog

29i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite

30svi meleki su se, zajedno, poklonili

31osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti

32O, Iblise" – reče On – "zašto se ti ne htjede pokloniti

33Nije moje" – reče – "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog

34Onda izlazi iz Dženneta" – reče On – "nek si proklet

35i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg

36Gospodaru moj" – reče on – "daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni

37Daje ti se rok" – reče On –

38do Dana već određenog

39Gospodaru moj" – reče – "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem

40osim među njima Tvojih robova iskrenih

41Ove ću se istine Ja držati" – reče On

42Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih

43Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti

44on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći

45Oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvōrā biti

46Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni

47I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti

48tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti

49Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv

50ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna

51I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim –

52kada su mu ušli i rekli: "Mir!" – on je rekao: "Mi smo se vas uplašili

53Ne plaši se!" – rekoše – "donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati

54Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?" – reče on – "čime me radujete

55Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti" – rekoše oni – "zato nadu ne gubi

56Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" – reče on

57i upita: "A šta vi hoćete, o izaslanici

58Mi smo poslani narodu nevjerničkom" – rekoše –

59samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti

60osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti

61I kad izaslanici dođoše Lutu

62on reče: "Vi ste, doista, ljudi neznani

63Ne!" – rekoše oni. "Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju

64donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo

65Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje

66I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti

67U to dođoše stanovnici grada, veseli

68Ovo su gosti moji" – reče on – "pa me ne sramotite

69i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte

70A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?" – povikaše oni

71Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih!" – reče on

72A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali

73I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo

74i Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili –

75to su, zaista, pouke za one koji posmatraju –

76on je pored puta, i sada postoji

77to je doista pouka za one koji vjeruju

78A i stanovnici Ejke su bili nevjernici

79pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi

80I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali

81a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli

82Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni

83pa i njih u svitanje strašan glas zadesi

84i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli

85Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili. Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti

86Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući. –

87Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an veličanstveni ti objavljujemo. –

88Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi

89i reci: "Ja samo javno opominjem" –

90kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli

91one koji Kur'an na dijelove dijele

92I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati

93za ono što su radili

94Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani

95Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju

96koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće oni

97Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore

98zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj

99i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj