Zaharija 4

1Potom vrati se anðeo koji mi govoraše, i probudi me kao èovjeka koji se budi oda sna.

2I reèe mi: šta vidiš? A ja rekoh: vidim, eto svijeænjak sav od zlata, i gore na njemu èaša, i sedam žižaka njegovijeh na njemu, i sedam lijevaka za sedam žižaka što su gore na njemu,

3I dvije masline uza nj, jedna s desne strane èaši a jedna s lijeve.

4I progovorih anðelu koji govoraše sa mnom, i rekoh: što je to, gospodaru moj?

5A anðeo koji govoraše sa mnom odgovori i reèe mi: zar ne znaš što je to? I rekoh: ne, gospodaru moj.

6A on odgovori i reèe mi govoreæi: to je rijeè Gospodnja Zorovavelju: ne silom ni krjepošæu nego duhom mojim, veli Gospod nad vojskama.

7Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem? ravnica; i on æe iznijeti najviši kamen, s usklicima: milost, milost njemu.

8I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:

9Ruke Zorovaveljeve osnovaše ovaj dom, ruke æe njegove i dovršiti, i poznaæeš da me je Gospod nad vojskama poslao k vama.

10Jer ko je prezreo dan malijeh stvari? jer æe se radovati kad vide kamen mjeraèki u ruci Zorovavelju onijeh sedam oèiju Gospodnjih koje prelaze svu zemlju.

11Tada odgovarajuæi rekoh mu: što su one dvije masline s desne strane svijeænjaku i s lijeve?

12I opet progovorih i rekoh mu: što su one dvije granèice maslinove, što su meðu dva lijevka zlatna, koji toèe zlato?

13I reèe mi govoreæi: zar ne znaš što je to? A ja rekoh: ne, gospodaru moj.

14Tada reèe: to su dvije masline koje stoje kod Gospoda sve zemlje.