Psalmi 57
1Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje.
2Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini;
3Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju.
4Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar.
5Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
6Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju.
7Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu.
8Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano.
9Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima.
10Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.
11Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
извор: Sveta Biblija
WEBREATH · 11:11
«He himself gives everyone life and breath and everything else» — Acts 17:25
Breath is one for all: everyone lives by it, whoever they are and whatever they believe. Every day at 11:11 local time people stop for sixty seconds, breathe, and thank GOD for the breath — each in their own words, each within themselves. In that minute we are One Breath.
WEBREATH — the Minute at 11:11, your own local time — we are One Breath