Psalmi 41

1Blago onome koji razumije ništemu! Gospod æe ga izbaviti u zli dan.

2Gospod æe ga saèuvati i poživiæe ga; biæe blažen na zemlji. Neæeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem.

3Gospod æe ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj.

4Ja vièem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti.

5Neprijatelji moji govore zlobno za mene: “kad æe umrijeti, i ime njegovo poginuti?”

6I ako ko doðe da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, i otišavši kazuje.

7Šapæu o meni meðu sobom neprijatelji moji, i misle mi zlo:

8“Zla stvar doðe na njega, legao je; neæe više ustati.”

9I èovjek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeðaše hljeb moj, podiže na me petu.

10Ali ti, Gospode, smiluj se na me, i podigni me; a ja æu im vratiti.

11Po tome æu poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom.

12A mene cijela saèuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka.

13Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin.