Psalmi 39
1Rekoh: èuvaæu se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaæu usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom.
2Bijah nijem i glasa ne pustih; muèah i o dobru. Ali se tuga moja podiže,
3Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim:
4Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle æe trajati dani moji? da znam kako sam ništa.
5Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki èovjek živ.
6Baš hodi èovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome æe dopasti.
7Pa šta da èekam, Gospode? Nad je moj u tebi.
8Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh.
9Nijem sam, neæu otvoriti usta svojijeh; jer si me ti udario.
10Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me.
11Ako æeš karati èovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki èovjek.
12Slušaj molitvu moju, Gospode, i èuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemoj muèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji.
13Nemoj me više gnjevno gledati, pa æu odahnuti prije nego otidem i više me ne bude.
извор: Sveta Biblija
WEBREATH · 11:11
«He himself gives everyone life and breath and everything else» — Acts 17:25
Breath is one for all: everyone lives by it, whoever they are and whatever they believe. Every day at 11:11 local time people stop for sixty seconds, breathe, and thank GOD for the breath — each in their own words, each within themselves. In that minute we are One Breath.
WEBREATH — the Minute at 11:11, your own local time — we are One Breath