Psalmi 137
1Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona.
2O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.
3Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.”
4Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj?
5Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.
6Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.
7Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.
8Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila!
9Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.
извор: Sveta Biblija
WEBREATH · 11:11
«He himself gives everyone life and breath and everything else» — Acts 17:25
Breath is one for all: everyone lives by it, whoever they are and whatever they believe. Every day at 11:11 local time people stop for sixty seconds, breathe, and thank GOD for the breath — each in their own words, each within themselves. In that minute we are One Breath.
WEBREATH — the Minute at 11:11, your own local time — we are One Breath