Jov 8

1Tada odgovori Vildad Sušanin i reèe:

2Dokle æeš tako govoriti? i rijeèi usta tvojih dokle æe biti kao silan vjetar?

3Eda li Bog krivo sudi? ili svemoguæi izvræe pravdu?

4Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu.

5A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemoguæemu,

6Ako si èist i prav, zaista æe se prenuti za te i èestit æe uèiniti pravedan stan tvoj;

7I poèetak æe tvoj biti malen, a pošljedak æe ti biti vrlo velik.

8Jer pitaj preðašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh;

9Jer smo mi juèerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen.

10Neæe li te oni nauèiti? neæe li ti kazati i iz srca svojega iznijeti rijeèi?

11Nièe li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode?

12Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave.

13Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada.

14Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuæa paukova;

15Nasloni se na kuæu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.

16Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi;

17Žile njegove zapleæu se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se;

18Ali kad se išèupa iz mjesta svojega, ono ga se odrièe: nijesam te vidjelo.

19Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha nièe drugi.

20Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca.

21Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja.

22Nenavidnici tvoji obuæi æe se u sramotu, i šatora bezbožnièkoga neæe biti.