Jov 28

1Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi.

2Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.

3Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom.

4Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim.

5Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj.

6U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.

7Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo;

8Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav.

9Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna.

10Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko.

11Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.

12Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu?

13Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh.

14Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.

15Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju.

16Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom.

17Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.

18Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju.

19Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom.

20Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu?

21Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena.

22Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu.

23Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino.

24Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom.

25Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,

26Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj.

27Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je.

28A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.