Jovanu 2

1I u treæi dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.

2A pozvan bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu.

3I kad nesta vina, reèe mati Isusova njemu: nemaju vina.

4Isus joj reèe: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj èas.

5Reèe mati njegova slugama: što god vam reèe uèinite.

6A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po obièaju Jevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.

7Reèe im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha.

8I reèe im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše.

9A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika,

10I reèe mu: svaki èovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vino doslije.

11Ovo uèini Isus poèetak èudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uèenici njegovi vjerovaše ga.

12Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana.

13I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim.

14I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.

15I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta;

16I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga.

17A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me.

18A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti?

19Isus odgovori i reèe im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti.

20A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godina graðena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš?

21A on govoraše za crkvu tijela svojega.

22A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se uèenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèe Isus.

23A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videæi èudesa njegova koja èinjaše.

24Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše,

25I ne trebaše mu da ko svjedoèi za èovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u èovjeku.