James 1

1Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, dvanaestorim plemenima u Rasijanju: Pozdrav.

2Smatrajte čistom radošću, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje,

3jer znate da kušanje vaše vjere razvija postojanost.

4A postojanost neka dovrši svoje djelo, da budete zreli i potpuni, bez ikakva nedostatka.

5Ako pak nekome od vas nedostaje mudrosti, neka moli od Boga, koji svima daje darežljivo i bez prigovora, i dat će mu se.

6Ali neka moli s vjerom, nimalo ne sumnjajući, jer onaj koji sumnja sličan je morskom valu što ga vjetar podiže i tamo-amo baca.

7Jer takav čovjek neka ne očekuje da će išta primiti od Gospodina.

8Čovjek podijeljene duše, nestalan na svim svojim putevima.

9Neka se brat skromna stanja ponosi svojim visokim položajem,

10a bogati svojim poniženjem, jer će proći kao cvijet u travi.

11Jer sunce grane sa žegom i osuši biljku; cvijet njezin opadne i ljepota izgleda njezina propadne. Tako će i bogataš uvenuti usred svojih poduhvata.

12Blago čovjeku koji ustraje u kušnji, jer kad izdrži ispit, primit će vijenac života koji je Bog obećao onima koji Ga ljube.

13Neka niko u kušnji ne govori: »Bog me iskušava.« Jer Bog se ne može iskušavati zlom, niti On ikoga iskušava.

14Nego svakoga iskušava njegova vlastita zla želja, koja ga privlači i mami.

15Zatim želja, pošto začne, rađa grijeh; a grijeh, kad je dovršen, rađa smrt.

16Ne dajte se zavesti, braćo moja ljubljena.

17Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgo je, silazi od Oca svjetlostî, u Kome nema promjene ni sjenke preokreta.

18Po svojoj volji On nas rodi riječju istine, da budemo prvenci Njegova stvorenja.

19Znajte ovo, ljubljena braćo moja: neka svaki čovjek bude brz da sluša, spor da govori i spor na gnjev,

20jer gnjev čovjekov ne tvori pravednost Božiju.

21Zato odbacite svaku moralnu nečistoću i svaki izliv zla, te s krotkošću primite usađenu riječ, koja može spasiti duše vaše.

22Budite izvršioci riječi, a ne samo slušaoci. U suprotnom, sami sebe obmanjujete.

23Jer ko god sluša riječ, a ne izvršava je, sličan je čovjeku koji posmatra svoje rođeno lice u ogledalu,

24jer osmotri sebe, ode i odmah zaboravi kakav bješe.

25Ali ko se pomno zagleda u savršeni zakon slobode i u tome ustraje — ne kao zaboravni slušalac, već kao djelatni izvršilac — taj će biti blagoslovljen u onome što čini.

26Ako ko smatra sebe pobožnim, a ne zauzdava jezik svoj, već obmanjuje srce svoje, njegova je pobožnost bezvrijedna.

27Čista i neopoganjena pobožnost pred Bogom i Ocem jeste ova: starati se o siročadi i udovicama u njihovoj nevolji, i čuvati sebe neokaljanim od svijeta.