Jevrejima 1

1Bog koji je negda mnogo puta i razliènijem naèinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina,

2Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori.

3Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæa njegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje, uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola velièine na visini,

4I toliko bolji posta od anðela koliko preslavnije ime od njihova dobi.

5Jer kome od anðela reèe kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin.

6I opet uvodeæi prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anðeli Božiji.

7Tako i anðelima govori: koji èini anðele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni.

8A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga.

9Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti veæma od drugova tvojijeh.

10I opet: ti si, Gospode, u poèetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh:

11Ona æe proæi, a ti ostaješ: i sva æe ostarjeti kao haljina,

12I saviæeš ih kao haljinu, i izmijeniæe se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neæe nestati.

13A kome od anðela reèe kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?

14Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji æe naslijediti spasenije?