Postanak 2

1Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.

2I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini;

3I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svijeh djela svojih, koja uèini;

4To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,

5I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju,

6Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.

7A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa.

8I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori.

9I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.

10A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke.

11Jednoj je ime Fison, ona teèe oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata,

12I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.

13A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske.

14A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat.

15I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva.

16I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;

17Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš.

18I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu.

19Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;

20I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu.

21I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom;

22I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.

23A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka.

24Zato æe ostaviti èovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo.

25A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.