Jezekilj 2

1I reèe mi: sine èovjeèji, ustani na noge da govorim s tobom.

2I uðe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše.

3I reèe mi: sine èovjeèji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetnièkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana.

4K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: tako veli Gospod;

5I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnièki, neka znaju da je prorok bio meðu njima.

6I ti, sine èovjeèji, ne boj ih se niti se boj njihovijeh rijeèi, što su ti uporni i kao trnje i živiš meðu skorpijama; ne boj se njihovijeh rijeèi i ne plaši se od njih, što su dom odmetnièki.

7Nego im kaži rijeèi moje, poslušali ili ne poslušali, jer su odmetnici.

8Ali ti, sine èovjeèji, slušaj što æu ti kazati, ne budi nepokoran kao taj dom nepokorni; otvori usta, i pojedi što æu ti dati.

9I pogledah, a to ruka pružena k meni, i gle, u njoj savijena knjiga.

10I razvi je preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja, i bješe u njoj napisan plaè i naricanje i jaoh.