Ephesians 4

1Kao sužanj u Gospodinu, dakle, usrdno vas molim da živite dostojno poziva kojim ste pozvani:

2sa svakom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi,

3i marljivo se trudeći sačuvati jedinstvo Duha svezom mira.

4Jedno je tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani na jednu nadu kad ste pozvani;

5jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje;

6jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima.

7A svakome od nas dana je milost po mjeri dara Kristova.

8Zato se i kaže: „Kada se On uspe na visinu, On odvede zarobljenike i dade darove ljudima.”

9A šta znači „On se uspe”, osim da On također siđe u donje krajeve zemlje?

10Onaj koji siđe upravo je Onaj koji se i uspe iznad svih nebesa, kako bi ispunio sve.

11I On je taj koji dade jedne za apostole, jedne za proroke, jedne za evanđeliste, a jedne za pastire i učitelje,

12da opremi svete za djela službe i za izgradnju tijela Kristova,

13dok svi ne dostignemo jedinstvo u vjeri i u spoznaji Sina Božijega, sazrijevajući do pune mjere uzrasta Kristova.

14Tada više nećemo biti nejačad, nošeni valovima i raznošeni svakim vjetrom učenja, vještim lukavstvom ljudi u njihovim prevarnim spletkama.

15Umjesto toga, govoreći istinu u ljubavi, u svemu ćemo uzrasti u samoga Krista, koji je glava.

16Od Njega cijelo tijelo, sastavljeno i povezano svakim potpornim zglobom, raste i izgrađuje se u ljubavi djelotvornošću svakoga pojedinog dijela.

17Ovo dakle govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne hodite više kao što i pogani hode, u ispraznosti svoga uma.

18Oni su pomračeni u svojemu razumu i otuđeni od života Božjega zbog neznanja koje je u njima, zbog otvrdjelosti srca njihova.

19Izgubivši svaki osjećaj stida, predali su se razvratu kako bi činili svaku vrstu nečistoće, s nezasitnom pohlepom.

20Ali vi niste tako upoznali Krista.

21Doista ste čuli o Njemu i u Njemu bili poučeni — sukladno istini koja je u Isusu —

22da odložite prijašnji način života, staroga čovjeka, koji propada u varavim požudama;

23da se obnavljate duhom svoga uma;

24i da obučete novoga čovjeka, stvorenog po Bogu u istinskoj pravednosti i svetosti.

25Zato svaki od vas neka odloži laž i govori istinu svome bližnjemu, jer smo udovi jedni drugima.

26»Gnjevite se, ali ne griješite!« Neka sunce ne zađe nad vašim gnjevom,

27i ne dajte mjesta đavlu.

28Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se trudi čineći dobro svojim rukama, kako bi imao što podijeliti s onim u potrebi.

29Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je dobra za izgradnju u potrebi, da pruži milost onima koji slušaju.

30I ne žalostite Duha Svetoga Božjega, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja.

31Uklonite od sebe svaku gorčinu, jarost i gnjev, viku i klevetu, zajedno sa svakim oblikom zlobe.

32Budite dobrostivi i samilosni jedni prema drugima, praštajući jedni drugima kao što je i Bog u Kristu oprostio vama.