Ecclesiastes 4

1Opet vidjeh i razmotrih sva potlačivanja što se događaju pod suncem. Vidjeh suze potlačenih, i ne bijaše im tješitelja; sila bijaše u ruci tlačitelja njihovih, a tješitelja ne bijaše.

2Zato pohvalih mrtve koji već pomriješe, više nego žive koji još uvijek žive.

3Ali bolji od obojice jest onaj koji još nije ni postojao, koji nije vidio zla djela što se čine pod suncem.

4I vidjeh da svaki trud i svaki uspjeh potiče iz zavisti čovjeka prema bližnjemu svome. I to je ispraznost i lovljenje vjetra.

5Bezumnik sklapa ruke svoje i izjeda vlastito tijelo.

6Bolja je jedna pregršt s mirom nego dvije pregršti s trudom i lovljenjem vjetra.

7Opet vidjeh ispraznost pod suncem.

8Ima čovjek sasvim sam, bez sina ili brata; i premda trudu njegovu nema kraja, oči mu se ipak ne zasićuju bogatstvom: „Za koga se ja trudim i uskraćujem duši svojoj uživanje?“ I to je ispraznost — mučan posao.

9Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju dobru platu za trud svoj.

10Jer ako jedan padne, podići će ga drug njegov; ali teško onome koji padne, a nema drugoga da ga podigne!

11Nadalje, ako dvoje leže zajedno, bit će im toplo; a kako se može ugrijati samac?

12I premda bi neko mogao nadvladati jednoga, dvojica će mu se oduprijeti; uže trostruko ne kida se lahko.

13Bolji je siromašan ali mudar mladić nego star ali lud kralj koji više ne zna primiti opomenu.

14Jer je mladić iz tamnice izašao da zakraljuje, iako se u kraljevstvu svome rodio siromašan.

15Vidjeh sve koji življahu i hodahu pod suncem kako slijede ovoga drugog, mladića koji naslijedi kralja.

16Nema kraja svemu narodu koji bijaše prije njih. Ipak, nasljednika neće slaviti oni koji dođu još poslije. I to je ispraznost i trka za vjetrom.