Propovednik 10

1Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi.

2Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane.

3Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman.

4Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe.

5Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca:

6Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu.

7Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.

8Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija.

9Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.

10Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.

11Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè.

12Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.

13Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.

14Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?

15Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.

16Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!

17Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.

18S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa.

19Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.

20Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.