Odakle dolazi kisik koji udišemo?

Kratak odgovor

Okeani daju veoma velik dio kisika na Zemlji. Često se kaže da je to otprilike polovina. Ostatak dolazi iz šuma, trava i drugih biljaka. To su zaokruženi opisi, a ne tačan obračun, ali slika je jasna: kisik koji udišemo dolazi iz okeana, šuma i trava naše vlastite planete.

Ako ste se nadali jednom mjestu na karti, njega nema. Zaliha je raspoređena po cijeloj Zemlji, a veliki dio dolazi iz okeana, koje većina nas rijetko vidi.

Vrijedi jasno reći šta ovaj tekst nije. Nije naučna tabela. Brojke u njemu su svakodnevne procjene: okeani otprilike polovina, ostatak iz kopnenih biljaka. Ko želi tačne brojeve, neka pogleda radove naučnika koji proučavaju Zemlju. Mi želimo podijeliti sliku, jer se slika lako pamti i lako je biti zahvalan na njoj.

Dar koji stiže izdaleka

Prirodno je zamišljati da kisik koji udišete dolazi od drveća ispred vašeg prozora. To drveće je važno. Ali vjetrovi atmosferu stalno miješaju, pa je zrak koji danas udišete nedavno možda bio iznad drugog kontinenta. Kisik koji uzimate nema adresu. Dijeli se iz jednog zajedničkog neba.

Vrijedi se na tome zaustaviti. Negdje postoji okean koji možda nikada nećete vidjeti i šume koje možda nikada nećete posjetiti. Vaš jutrošnji dah im možda nešto duguje. Oko 8 milijardi ljudi u isto vrijeme crpi iz istih izvora. Niko ne šalje račun i niko ne mora tražiti.

Zamislite to kao zajedničko domaćinstvo. U domu mnogo ljudi koristi iste prostorije, istu vodu, istu toplinu i niko ne vodi evidenciju ko je šta koristio. Zemlja je pomalo takva. To je jedan dom s veoma velikom porodicom od oko 8 milijardi ljudi, a zrak je među prvim stvarima koje daje.

Zašto to rijetko primjećujemo

Primjećujemo ono čega nema, a ne ono što je uvijek tu. Dah je tako ujednačen i tih da se gubi u pozadini, i mnogi ljudi prođu cijeli dan a da ni jednom ne pomisle na njega. Ipak, on je prvi dar dana i posljednji, i ništa ne traži od nas. Probajte mali test. Idući put kad budete zauzeti, upitajte se kad ste zadnji put mislili na svoj dah. Ako je odgovor da se ne sjećate, to je normalno i nema razloga za brigu.

Primijetiti je cijeli poziv. Ne morate ništa riješiti u ovom trenutku. Dovoljno je vidjeti da vam se nešto daje, iznova i iznova, cijeli dan. To je sve što je potrebno da se počne.

Šta vam zahvalnost može dati

Zahvalnost je istraživana. U radu koji su 2003. objavili Emmons i McCullough u časopisu Journal of Personality and Social Psychology, ljudi koji su redovno zapisivali na čemu su zahvalni češće su navodili da se osjećaju bolje od ljudi u kontrolnim grupama. Studija nije bila o disanju. Ali dah je možda najjednostavnija stvar na kojoj se može biti zahvalan: uvijek je tu, besplatan je i ne traži posebnu priliku. Zahvalnost ne traži velike riječi. Može biti kratka i tiha: hvala za ovaj dah.

Polagano disanje je još jedna stvar koju su istraživači proučavali: neka istraživanja povezuju ga s osjećajem smirenosti. Spominjemo to oprezno i ništa ne obećavamo. Ako zastanete, dišete polako i mislite na okeane i šume, radite nešto jednostavno što mnogi ljudi opisuju kao umirujuće. Evo malog načina da probate:

• Zastanite na trenutak i polako udahnite.
• Pomislite na okeane, šume i trave koje su pomogle da taj dah nastane.
• Izdahnite i recite hvala, svojim riječima i na svom jeziku.

Svaki dah je dar našeg zajedničkog doma. Primijetiti ga traje jednu minutu.